gledam predavanje nobelovca miltona friedmana. čovjek koji si ne osporava pravo da bude pametan, ne smije si uskratiti obavezu da povremeno bude glup, to je problem svih naših stoljeća. potpuno se, evo, recimo slažem s njim da je korupcija prirodni način zaobilaženja nemogućih propisa. ali to sad nije tema. friedman cvrkuće o slobodnom tržištu, on sve objašnjava slobodnim tržištem. znanost: slobodno tržite ideja. jezik: slobodno tržište riječi. i tako dalje. riječ, dvije o tome.
kuhnova paradigma kodificira stvarnost znanstvenog poretka kao što ideologija kodificira stvarnost društvenog poretka. neka pitanja zato uopće nije moguće postaviti, ne postoji legitiman način prisvajanja prirode. množe se problemi koje znanost ne može riješiti unutar postojeće paradigme i u znanosti izbija kriza koja vodi u revoluciju: potpuno novu paradigmu. zatim slijedi period normalizacije koji traje sve do pojave nove krize i revolucije. ovo je kuhnov znanstveni ciklus i njegova metodologija znanstvenog otkrića. joseph priestley potepao se na kisik unutar flogistonske kemije ali ga je zapravo izumio lavoisier jer je objasnio proces oksidacije koji je unutar prethodne paradigme bio nemoguć. koje slobodno tržište? za razliku od friedmana, s kuhnom se čovjek može argumentirano ne slagati.
friedman misli da se porijeklo jezika može objasniti tržištem, nekom vrstom slobodnog ugovora između riječi i stvari na bazi boljeg rješenja. od ove gluposti zubi me bole. jezik je tiranija dvoznačno poredanih znakova bez ikakvog smisla iznutra, potpuno arbitrarno, slučajno evo ovu dobroćudnu životinju koja bez ikakvih izgleda tuli zovem krava. međutim, ne mogu je unutar ovog jezičnog koda zvati nikako drugačije želim li da me se razumije. to je dvoguba narav jezika. jezik nije event kojega određuje rikverc kroz kalendar pa za razumijevanje njegove osebujne prirode nije toliko važno kako je nastao i što mu je porijeklo nego da nastaje neprekidno i da mu je porijeklo mama.
i još nešto. friedman tvrdi da su u društvima sa centraliziranom privredom veće socijalne nepravde nego u kapitalističkim društvima sa slobodnim tržištem. od društava sa centraliziranom privredom spominje rusiju, kinu i jugoslaviju. pitajte, kaže friedman, đilasa i profesore beogradskog univerziteta o socijalnoj pravdi u jugoslaviji, i to je sve. šta da ih pitamo? je li jugoslavija bila sistem zasnovan na društvenoj nepravdi? može li se na ovo pitanje smisleno odgovoriti?
konačno, znamo li tko je svijetu dosudio više slobode, američki ustav ili princ kropotkin? pitam za frenda.
26.11.
gledam predavanje nobelovca miltona friedmana. čovjek koji si ne osporava pravo da bude pametan, ne smije si uskratiti obavezu da povremeno bude glup, to je problem svih naših stoljeća. potpuno se, evo, recimo slažem s njim da je korupcija prirodni način zaobilaženja nemogućih propisa. ali to sad nije tema. friedman cvrkuće o slobodnom tržištu, on sve objašnjava slobodnim tržištem. znanost: slobodno tržite ideja. jezik: slobodno tržište riječi. i tako dalje. riječ, dvije o tome.
kuhnova paradigma kodificira stvarnost znanstvenog poretka kao što ideologija kodificira stvarnost društvenog poretka. neka pitanja zato uopće nije moguće postaviti, ne postoji legitiman način prisvajanja prirode. množe se problemi koje znanost ne može riješiti unutar postojeće paradigme i u znanosti izbija kriza koja vodi u revoluciju: potpuno novu paradigmu. zatim slijedi period normalizacije koji traje sve do pojave nove krize i revolucije. ovo je kuhnov znanstveni ciklus i njegova metodologija znanstvenog otkrića. joseph priestley potepao se na kisik unutar flogistonske kemije ali ga je zapravo izumio lavoisier jer je objasnio proces oksidacije koji je unutar prethodne paradigme bio nemoguć. koje slobodno tržište? za razliku od friedmana, s kuhnom se čovjek može argumentirano ne slagati.
friedman misli da se porijeklo jezika može objasniti tržištem, nekom vrstom slobodnog ugovora između riječi i stvari na bazi boljeg rješenja. od ove gluposti zubi me bole. jezik je tiranija dvoznačno poredanih znakova bez ikakvog smisla iznutra, potpuno arbitrarno, slučajno evo ovu dobroćudnu životinju koja bez ikakvih izgleda tuli zovem krava. međutim, ne mogu je unutar ovog jezičnog koda zvati nikako drugačije želim li da me se razumije. to je dvoguba narav jezika. jezik nije event kojega određuje rikverc kroz kalendar pa za razumijevanje njegove osebujne prirode nije toliko važno kako je nastao i što mu je porijeklo nego da nastaje neprekidno i da mu je porijeklo mama.
i još nešto. friedman tvrdi da su u društvima sa centraliziranom privredom veće socijalne nepravde nego u kapitalističkim društvima sa slobodnim tržištem. od društava sa centraliziranom privredom spominje rusiju, kinu i jugoslaviju. pitajte, kaže friedman, đilasa i profesore beogradskog univerziteta o socijalnoj pravdi u jugoslaviji, i to je sve. šta da ih pitamo? je li jugoslavija bila sistem zasnovan na društvenoj nepravdi? može li se na ovo pitanje smisleno odgovoriti?
konačno, znamo li tko je svijetu dosudio više slobode, američki ustav ili princ kropotkin? pitam za frenda.