1990.

babuška u podzemnoj čita filipa latinovića
sladoled od vanilije iz robne kuće gum kuglica pet kopejki
cijedi joj se niz poniženu bradu
veliki pozlaćeni samovar iz vremena revolucije
babuška drijema sladoled razgazile gojzerice
ruskog carskog baleta broj tridesetisedam
rastezljiva pljuvačka u kutu usana babuška tiho hrče
crvena ikra zubno meso
listovi raščepljene knjige metu mrvice s dna vagona
maslinasto zeleni šal oko naboranog vrata
steže me taj prikaz svakidašnje bijede
steže me u plućima klaun iz ruskog cirkusa
svojom mi je velikom stražnjicom zajahao grudi
u hotelu peking cigani lete u nebo
boršč se kiseli u porculanskoj zdjeli posutoj azalejama
pod lenjinskim gorama klub jugoslavena
na slici sanjke moj mlađi brat i ja
krznene šubare rumenih obraza
ne volim crni gruzijski žalibože samovara i ale pugačove
sniježi na sokoljnikov park usta od žada ljublju ljublju
noć se vucara u ritmu libertanga bulevarom revolucije
ružičasti klizi kadilak
babuške neće nikagda! zaposjesti tapecirana sjedala
boljšoj teatra iza tame gledaju druga lenjina
balzamirane oči transibirska pruga prevozi stoku
sitnog zuba, boršč s okusom perestrojke
svijet se mijenja na gore
od mrtvih pisaca preferiram one nedavno umrle

Olja Runjić 25. 06. 2017.