Nismo vas mogli uzeti sa sobom, beznoge naše kuće. Nismo vas mogli natovariti na leđa i iznijeti na sebi,
svježe uzorani vrtovi.
Groblja, nismo mogli iskopati s korijenom vaše križeve
i presaditi ih u čisto zemljište.
Jabučnjaci, zatvorivši bijele ružičaste kapke, umuknuli ste, čekajući s nadom na naš povratak. I kad su cezijem oplođene pocrvenjele vaše plodnice, samo podivljale izgladnjele mačke
vratile su se po zvijezdama, ali vaše jabuke svejedno nisu jele.
Jabuke su padale i trunule,
križevi sahnuli bez naših suza, vrtovi se zapetljavali u korovu i tihnuli.
A naše kuće su starjele, od tuge gubile razum i pamet. Tuđi su ljudi istrgnuli s čavlima daske iz poda, skinuli sa zidova prašnjave ćilime s paunima, ukrali i odnijeli sve naše bolesne stvari, bolesne stvari, koje nitko nije mogao izliječiti, stvari, koje su same šutjele o svojoj bolesti. Stvari bez kojih su naše kuće prestale biti dom.
… i kad puno godina kasnije, došli smo u posjet, samo grobljanski križevi
pomahali su nam vezenim ostacima starih pogrebnih ručnika.
Ni kuće, ni vrtovi, ni jabučnjaci nas nisu priznali. I kakogod su umoljavali naši dobri preci iz svojih svježe uređenih grobova, ni kuće, ni vrtovi, ni jabučnjaci
nisu nam ništa oprostili.
S bjeloruskog preveli Vesna Vaško Cáceres i Siarhiej Šupa
1986
Nismo vas mogli uzeti sa sobom,
beznoge naše kuće.
Nismo vas mogli natovariti na leđa i iznijeti na sebi,
svježe uzorani vrtovi.
Groblja, nismo mogli iskopati
s korijenom vaše križeve
i presaditi ih u čisto zemljište.
Jabučnjaci,
zatvorivši bijele ružičaste kapke,
umuknuli ste, čekajući s nadom na naš povratak.
I kad su cezijem oplođene
pocrvenjele vaše plodnice,
samo podivljale izgladnjele mačke
vratile su se po zvijezdama,
ali vaše jabuke svejedno nisu jele.
Jabuke su padale i trunule,
križevi sahnuli bez naših suza,
vrtovi se zapetljavali u korovu
i tihnuli.
A naše kuće su starjele,
od tuge gubile razum i pamet.
Tuđi su ljudi istrgnuli s čavlima daske iz poda,
skinuli sa zidova prašnjave ćilime s paunima,
ukrali i odnijeli sve naše bolesne stvari,
bolesne stvari, koje nitko nije mogao izliječiti,
stvari, koje su same šutjele o svojoj bolesti.
Stvari bez kojih su naše kuće
prestale biti dom.
… i kad puno godina kasnije,
došli smo u posjet,
samo grobljanski križevi
pomahali su nam vezenim ostacima
starih pogrebnih ručnika.
Ni kuće, ni vrtovi, ni jabučnjaci
nas nisu priznali.
I kakogod su umoljavali
naši dobri preci
iz svojih svježe uređenih grobova,
ni kuće, ni vrtovi, ni jabučnjaci
nisu nam ništa oprostili.
S bjeloruskog preveli Vesna Vaško Cáceres i Siarhiej Šupa