Gordana i Ana

Ovo su sati
kad kažem: neću znati
nikad čemu bravlje
blejanje u krst
na kojem Isukrst
bio je pročavljen.

Sve odniješe vali
Drine neizbježne, ali
zašto se handrili
nas dvoje nismo nikad?
Jesmo li vjerovali
da nismo mandrili?
Ili da bi Tanganjika,
svevišnjeg mi boga,
lako mogla planuti od toga
u čemu nema nikakvog harama.

Tako sam na Barama
šaptao prijateljici
s kojom bilo mi je ko da sam u Nici,
hiljadu dana
nakon što Gordana
pređe preko Odre
u kraljevstva donja.

Ali potonja
pamet – kenjcu pod rep.

3. 5. 2019. 

Marko Vešović 03. 05. 2019.