17. listopad

danas su izvadili grumen zemlje
i ukopali Sastavljača Riječi
u mjesecu kada opada lišće
baš onda kada i mrtvi i živi obično šute
na dva različita načina

nije povukao niti riječ za sobom
kako ih ni živ povlačio nije

jer sav njegov imetak i bješe u
riječima
i ostavljen zaboravnima

a oni rekoše da mu
neće mrviti riječi koje je sastavio
i da će dolaziti na ovo isto mjesto
i onda kada ga prekriju gomile godina
dok njegova umorna duša bude
gore visoko jahala neki modri
oblak

i rekoše kako ga neće zaboraviti i da će
javiti njegovima koji nisu uspjeli  doći
kako odavno nitko tako tiho ukopan nije
kao njihov list iz mjeseca u kojemu opada
lišće

i da će tražiti po svijetu riječi
koje Sastavljač Riječi sastaviti ne stiže
do kraja
oni će to kako rekoše
objaviti jednom u nekim koricama
dok Sastavljač Riječi
bude čekao u hodnicima beskraja

i nitko na dan kada je ukopan Sastavljač Riječi
nije vidio niti jednoga boga u blizini
ni njegovoga ni moga
ni njegove ni moje matere

niti boga ovoga čovjeka tu
što šuti a nitko ne dozna kako se on
zapravo poznavao sa Sastavljačem Riječi
i za kojim su se šankom
i nakon koliko piva i za kojim morem i u kojoj zemlji
i kada su se
njih dvojica zakleli na šutljivu i čudnu vjernost
na kakve se obično zaklinju
samo S
sastavljači riječi
prešutnim obećanjem da će jedan drugome doći
opet kada dođe neki mjesec opadanja lišća
ma gdje budu ukapali sastavljače riječi
na dan i trenutak
kada i mrtvi i živi šute na dva različita načina
a bogovi gledaju svoja posla
i pjesnici tiho kao ptice sa žice lete
u neznanu stranu neba
jer se dotad o mogućnostima
sličnim
s bogovima dogovarali nisu

 

       (Dariju Džamonji, u Sarajevu, sedamnaestoga dana
                                          mjeseca u kojemu opada lišće,
           u vrijeme kada obično ukapaju Sastavljače Riječi
         i u trenutku kada je on oprostio ukopnicima svojim
                                                       i postao prvak tišine) 



Dragan Marijanović 29. 10. 2024.