Monthly Archives: October 2025

Čekajući Marka

Evo me, sam, Stojim na ulici Pred zgradom U koju se, Dok je bio rat, Doselio Marko, Moj crnogorski brat. Prohladno popodne I kiša rominja Kao da nikad Stati neće, Na ogradu Markove terase Jedna ptica crna Sa žutim kljunom Slijeće. I ćuti ona, Sva pokisla, Jedna kapljica kiše Pade sa vrha moga nosa Ona […]

Poezija dubokog promišljanja

Amir Brka: Akcidentalne sintagme, CKO, Tešanj, 2025. Malo ko zna da čita stihove? A pišu ih svi. (Osip Mandeljštam)   Amir Brka je po mnogo čemu poseban književni stvaralac. Smisao života on vidi u stvaralaštvu, koje je bezgranično i samo sebi dovoljno. U tome kao da se drži onoga što je svojevremeno preporučivao grčki filozof […]

Bolja vremena će doći kada prvo nepalsko dijete osvoji nagradu na Lidranu za sastavak iz hrvatskog jezika

    Znao sam da će jednoga dana doći, ali nisam ih ovako zamišljao. Mlađi muškarci, koji s dostavljačkim torbama jure po kolovozu i svim pločnicima na biciklima, mopedima i trotinetama, tihi, uglavnom bezglasni, slabo govore engleski, a ako ga znaju, ako im je čak i materinji, krajnje su nekomunikativni. Suobraćaju s nama uglavnom osmijesima […]

Pjesnikova noć u rodnom gradu

Predragu Finciju, koji je jednom zapisao: “U rodnom gradu, u hotelu.” Došao pjesnik u svoj rodni grad. u svoju poeziju. Odavno su spuštene roletne, odavno je noć u ovom kraju svijeta. Šeta pjesnik vlažnom ulicom, a noć je kasna. Napolju hladno, u srcu mu toplo. Gleda pjesnik, gleda zvijezda što viri kroz oblak: u prozoru […]

Teofil o Laszlu

Objavljeno 29. lipnja 2016.    Sve je nekako zapanjujuće u vezi s tim mađarskim mistikom Laszlom Krasznahorkaijem (koji je posljednjih godina i bez korupcije pokorio i naše krajeve), a bit će da ponajviše zapanjuje to da on uopće postoji, da je “stvarna ličnost” od krvi i mesa; eto, čak niti jedna Elena Ferrante ne postoji […]

Autizam

posebnoj deci   Čekam da on ode Ceo dan je u toj škrinji, gladuje i čita neku crnu pesmu Ja umem da izgovorim samo mama, i to kad sam uplašen, a ja nisam uplašen, ja sam mršavi dečak sa više lešnika od jedne ruke Kada pređem zaključani prag, postoji prozračna kutija u koju ulazim kada […]

Nataša Mihaljčišin, glamur samosvjesnog siromaštva

Njezin mali dućan, radionica s izlogom, koji bismo recimo mogli nazvati atelje, premda bi takvo mjesto prije pedesetak godina, u vrijeme našega vrlo ranog djetinjstva, zvali modnim salonom, nalazi se u Martićevoj ulici, nekoliko koraka od Bauerove, gdje već nekoliko godina nastaje maleni zagrebački Montmartre ili SoHo, s antikvarijatom moderne i avangardne umjetnosti, salonom dizajnerskog […]

Sad se svega sećam

Ne znam da pišem nekrologe. Nikada nisam ni pokušala. Prerana smrt Dejana Gvozdena pokrenula me da se okušam. Ali neću pisati nekrolog Dejanu – drugi, upućeniji od mene, sigurno će to bolje odraditi. Ja ću napisati nekrolog svojoj mladosti koja je umrla pre nego što se rodila. Tada, devedesetih, kada je nastajala sjajna muzika koju […]

Poezija i matematika

Uzgredni zapisi (Oslobođenje, 22.6.1983, str. 8. „KUN“)   Mogu li u jednoj ličnosti supostojati pjesnik i matematičar, ono što se naziva fini duh, paučinasti i nestvarni i ono što se naziva stvarnost, materijalni, svjetovni duh? Ma kako ovo pitanje odražavalo nerazumijevanje biti stvaralaštva, čudesne eliptike ljudskog duha, ono ipak traži odgovor, pošto je tako često.  […]

Dorotea Šušak, snaga, talent i pohvala autsajderima

Opet ću o pjesničkoj Nagradi Stjepan Gulin, jer je po koječemu u Hrvatskoj jedinstvena. Nagradu je osnovala, po Gulinu je imenovala, i propozicije postavila šibenska pjesnikinja i pisačica namjenske i umjetničke proze Olja Runjić. Nije neobično to što je nagrada nazvana po doživotnom književnom autsajderu. Takvi su, autsajderi, u hrvatskome književnom životu, bili mnogi, od […]