posebnoj deci
Čekam da on ode Ceo dan je u toj škrinji, gladuje i čita neku crnu pesmu
Ja umem da izgovorim samo mama, i to kad sam uplašen, a ja nisam uplašen, ja sam mršavi dečak sa više lešnika od jedne ruke
Kada pređem zaključani prag, postoji prozračna kutija u koju ulazim kada povučem kanap koji ne radi
Kada je tu, on mi ne da da ulazim u kutiju
I ja, zatim, pravim korake u čamcu, a u njemu nalaze se nenapisane posvete
Primetio sam da me opet gleda, opet mi daje oči crne pesme, i četiri moja slova ne mogu da izgovore oseku, i ja odlazim do njegove pregrade
Tu je crvenkasti kompas, sa svežnjevima, na njemu atlasni oblaci
Ovoga puta, jesenast, uzimam točkove i okrećem pedale, još malo, stići ću do petog slova
Veče je, još je u toj škrinji, on mi čita pesmu o zidovima, a ja sam sav stao u ova svoja četiri
22.10.2024.
Prethodni tekstovi
Autizam
posebnoj deci
Čekam da on ode
Ceo dan je u toj škrinji, gladuje i čita neku
crnu pesmu
Ja umem da izgovorim samo mama, i to kad sam uplašen,
a ja nisam uplašen, ja sam mršavi dečak
sa više lešnika od jedne ruke
Kada pređem zaključani prag, postoji prozračna kutija
u koju ulazim kada povučem kanap koji ne radi
Kada je tu, on mi ne da
da ulazim u kutiju
I ja, zatim, pravim korake u čamcu, a u njemu
nalaze se nenapisane posvete
Primetio sam da me opet gleda, opet mi daje oči crne pesme,
i četiri moja slova ne mogu
da izgovore oseku,
i ja odlazim do njegove
pregrade
Tu je crvenkasti kompas, sa svežnjevima, na njemu
atlasni oblaci
Ovoga puta, jesenast, uzimam točkove i okrećem pedale,
još malo, stići ću do petog slova
Veče je, još je u toj škrinji, on mi čita pesmu o zidovima, a ja
sam sav stao u ova svoja četiri
22.10.2024.