Irena Hrstić ili kako to izgleda kada doktorica medicine iz Pule stigne na svoj karijerni cilj

Nakon što mu se ministar u pljački javnoga novca udružio s najviđenijim hrvatskim mafijašima, i nakon što su pljačku provalili europski istražitelji, premijer se našao pred jednim od ozbiljnijih izazova svoje karijere: izradom prototipa nasljednika/ce Vilija Beroša – Malog. Andrej Plenković moderan je vladar, pa je vjerojatno upitao Umjetnu inteligenciju, koja mu je ovako odgovorila: da bi se popravila šteta po stranku i državu, ministra Malog treba naslijediti osoba afroameričkog podrijetla, srpske nacionalnosti, židovske vjeroispovijesti, koja je član HDZ-a, ali s pogledima na svijet i ugledom nekoga s platforme Možemo, pritom osoba obavezno mora biti ženskoga spola, i da se goloruka suprotstavljala strojnicama i mitraljezima Al Caponeove mafije, i premda je članica HDZ-a, barem je triput poginula braneći hrvatsko zdravstvo u bojevima i bitkama protiv suradnika Vilija Beroša – Malog, čija imena se više ne usuđujemo ni spomenuti. Tako je to, čini se, Umjetna inteligencija kazala premijeru Plenkoviću, koji je zatim iz šešira izvukao istarsku hadezeovku i bivšu ravnateljicu bolnice u Puli Irenu Hrstić, čime je ispunio barem dio onoga što je Umjetna inteligencija stavila pred njega. Na što su mu iz onih medija koji ne pripadaju onom što Plenkošenko naziva “Osovinom zla” uslijedili aplauzi i pohvale, otprilike oni i onakvi kakvim je onomad bilo popraćeno postavljenje njezina prethodnika.

Irena Hrstić pulska je gastroenterologinja, svojedobno stručna i savjesna liječnica. Tako se barem govori u njezinom gradu. Kao ni u većine pripadnika malobrojne hadezeovske sekte u ovoj najnaprednijoj i najbogatijoj hrvatskoj pokrajini, ni kod nje se na prvi pogled ne pozna što ju to čini hadezeovkom. Istarska društva su na svoj vrlo specifičan način tradicionalna, konzervativna i u se zatvorena. Svijet koji je bogobojazniji nego u ostalim dijelovima zemlje punih se trideset i pet godina uspješno opire većinskim modama i sentimentima, uključujući i većinsku intoleranciju na Srbe, ćirilicu, višejezičnost, multikulturu. HDZ se, još za živa Tuđmana, po Istri bavio kupovanjem ljudskih duša i karijera, tako da su labilniji među guruima i suosnivačima IDS-a završavali sa članskim iskaznicama HDZ-a (pamti li još netko Elija Martinčića?), ali i kada bi se to dogodilo, ljudi bi za nesretnika imali neko opravdanje i objašnjenje, a on bi u onim važnim, životnim, kulturnim i svjetonazorskim stvarima ostajao isti čovjek. Općenito su istarski hadezeovci bili ljudi čiji su se stavovi dramatično razlikovali od stavova ličkih, dalmatinskih, slavonskih ili zagrebačkih hadezeovaca. I premda je bilo tako, premda se ništa strašno ne bi dogodilo kada bi se neki Istrijan učlanio u HDZ – ništa strašno ni u njemu, a ni oko njega – hadezeizacija Istre trideset i pet godina nije prolazila, bilo silom, bilo milom, bilo organiziranim doseljavanjem nacionalističkih huligana i očajnih ratnih veterana iz kontinentalnih dijelova Hrvatske, bilo korumpiranjem obećanjima materijalnog bogatstva i karijere u Zagrebu.

Irena Hrstić navodno je jedno od takve domaće hadezeovske čeljadi. Po stranačkoj je liniji postavljena na čelo bolnice, a bolnice su i domovi zdravlja, znamo to, utvrde za korumpiranje narodne volje i promjenu glasačkoga i političkog raspoloženja cijelih gradova i regija. A doktorica, pak, ako je istina da se po stavovima ne razlikuje od onih među kojima je odrastala, u HDZ se i učlanila da bi se ovakvim poslovima bavila. Uostalom, ovako je rekla u Medulinu, nakon što ju je Sabor postavio za ministricu: “Ono što me dodatno veseli, u političkom usmjerenju moje karijere, je što sam došla do cilja.” Doslovno tako, doktorici je cilj karijere bio da postane ministrica! Istina, “u političkom usmjerenju”, jer ona ima i neko drugo usmjerenje. Ne bismo spekulirali koje!

Putovanje u Medulin bio je prvi radni zadatak Irene Hrstić na poslu u Ministarstvu zdravstva i u Vladi Republike Hrvatske. A u Medulinu što je radila? Nazočila je osnivačkoj skupštini Mladeži HDZ-a. Nakon što se pohvalila da je stigla na cilj u “političkom usmjerenju” svoje karijere, doktorica Hrstić je dodala: “Nažalost, ne veseli me čin koji je doveo do toga, ali kad sam već ovdje gdje jesam nadam se da ću ukazati povjerenje i časno nositi tu funkciju za koju sam danas prisegla.” A rekla je i ovo: “Moj zadatak nije lak, ali nije nikome lako kad dođe na mjesto ministra. Prvo što moramo napraviti je vratiti svjetlo pred Ministarstvo zdravstva i pred djelatnike koji časno rade svoj posao, ali nažalost recentnim događajima nanijela se mrlja koju prvo trebamo ispraviti, a onda dalje ići naprijed i razvijati hrvatsko zdravstvo.” Što su to recentni događaji, i kako događaji nanose mrlje, jesu li događaji Jackson Pollock, i što je radio njezin već bivši stranački drug Vili Beroš – Mali, dok su svud oko njega događaji nanosili mrlje, doktorica Hrstić nije mogla, ili nije umjela reći. Ili je bila odveć uzbuđena, jer smo je zatekli kada je bila na cilju svoje karijere. Pa se nakon dostignutog cilja zaputila u Medulin, da svojom nazočnošću uveliča osnivački skup Mladeži HDZ-a.

U intervjuu za RTL ministrica zdravstva izjavila je da će provesti kompletnu reviziju javne nabave u hrvatskom zdravstvu. Rekla je i da se ne planira čuti sa svojim prethodnikom, jer da za to “nema potrebe”. Zašto bih recimo ja, kojemu se svakoga mjeseca zakonski za zdravstvo otima ozbiljan dio zarađenog novca, vjerovao da će HDZ-ova ministrica zdravstva provesti kompletnu reviziju javne nabave iz mandata njezina prethodnika, HDZ-ova ministra zdravstva? Jer što to čini diskontinuitet između mandata ministra Vilija Beroša, prije nego što ćemo saznati za njegov familijarni nickname i prišivak Mali, i mandata ministrice Irene Hrstić? Privremeni diskontinuitet stvorili su europski istražitelji, da bi zatim HDZ-ov glavni državni odvjetnik Ivan Turudić vratio funkcioniranje Ministarstva zdravstva u stanje kontinuiteta. Ako bih na čas pobudalio, ili ako bih našao razloge za povjerenje u ministricu Irenu Hrstić – recimo to što je iz Istre, to što je žena, to što na fotografijama djeluje pitomo – pa ako bih povjerovao u iskrenost njezinih namjera za provođenjem revizije javne nabave, što bi mi se to trebalo dogoditi pa da ne primijetim kako nova ministrica uopće nema namjeru, ili “nema potrebe” da se ograđuje od svog prethodnika. Ona samo žali zbog “događaja” koji je nanio “mrlju”.

Kada je postavljen na mjesto ministra zdravstva, Vili Beroš samo je trebao biti netko tko će biti pristojniji, dopadljiviji i u svakom pogledu umjereniji od svoga prethodnika Milana Kujundžića, koji nije više “mogao biti fokusiran na probleme u zdravstvu”, kako je to tada rekao predsjednik Vlade Plenković. Kada je postavljena na mjesto ministrice zdravstva, Irena Hrstić zapravo je trebala ispuniti u dlaku iste zahtjeve koje je u časovima svog postavljenja ispunjavao Vili Beroš. Razlika u njihova dva slučaja samo je u tome što u ono vrijeme Umjetna inteligencija nije još bila na toj razini da joj Andrej Plenković postavlja pitanja o savršenom prototipu svoga budućeg ministra zdravstva. Sve drugo je isto i sve drugo je u stanju savršenog stručnog, profesionalnog i političkog kontinuiteta. Prosječan hrvatski građanin, koji svakoga mjeseca uplaćuje goleme novce za zdravstvo, morao bi biti u ozbiljnom deficitu s kognitivnim funkcijama mozga, ili bi sa svakim novim Plenkovićevim ministrom morao zaboraviti sve što je tom ministru prethodilo, pa da povjeruje u diskontinuitet u Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske. Ili bi i sam morao biti član HDZ-a, koji teži onom cilju do kojeg je doktorica Hrstić u svojoj karijeri već stigla.