Pokašto znadem opet biti vito
Momčence, nikad sasvim sito,
I u robici vrlo vehdoj, ali
Ko sva sirotinja, vrlo ponosito,
I posvuda oko mene sija,
Ko na šahovićkom vaširu, Ilija
Sveti, možda s onog svijeta, i na Lim
Ponovo idem da Džugašvilija
Kobu gledam kako, kraj Sinjavca, pali
Svete knjige kalmičke
Dok bacam u vodu kamičke
Kao da time mu pomažem, u nečem,
Da za mene teče.
I na našemu gumnu, gdje vijati žito
Treba, u avgustu, pred veče,
Dok čekam lahor koji piri
Od Bjelasice, u meni sve, i to
Kao u oku orla, bude bistro.
Ili, kao da na gori sam Idi,
Iz mene se sve do Venecije vidi.
Čak možeš čuti: iz Ponte dei sospiri
Kamen uzidiše za svojom Istrom.
Zatim po gradovima švicarskim
Tražim iščezlo hazarsko pleme,
Tražim čak i lotre Amonove
Kojim kušao se od mačeva svojte
Spasti. Čak želim da podviknem: Stojte!
Ne galijama carskim
Već psima što laju iz prozne poeme
Lotreamonove.
Zapisuj (64)
Pokašto znadem opet biti vito
Momčence, nikad sasvim sito,
I u robici vrlo vehdoj, ali
Ko sva sirotinja, vrlo ponosito,
I posvuda oko mene sija,
Ko na šahovićkom vaširu, Ilija
Sveti, možda s onog svijeta, i na Lim
Ponovo idem da Džugašvilija
Kobu gledam kako, kraj Sinjavca, pali
Svete knjige kalmičke
Dok bacam u vodu kamičke
Kao da time mu pomažem, u nečem,
Da za mene teče.
I na našemu gumnu, gdje vijati žito
Treba, u avgustu, pred veče,
Dok čekam lahor koji piri
Od Bjelasice, u meni sve, i to
Kao u oku orla, bude bistro.
Ili, kao da na gori sam Idi,
Iz mene se sve do Venecije vidi.
Čak možeš čuti: iz Ponte dei sospiri
Kamen uzidiše za svojom Istrom.
Zatim po gradovima švicarskim
Tražim iščezlo hazarsko pleme,
Tražim čak i lotre Amonove
Kojim kušao se od mačeva svojte
Spasti. Čak želim da podviknem: Stojte!
Ne galijama carskim
Već psima što laju iz prozne poeme
Lotreamonove.
<7. 11. 20015>