Promijenio sam se, s godinama, vrlo.
Nekad je, cijelo prijepodne, bila
Neupotrebljiva moja glava.
Sad je najbistrija iza buđenja.
Mada još žalim za noćima
Kad sam radio do zore:
Pjesmom tičijom dan mi je počinjao.
Sad, čim otvorim oči,
Sjednem da zapisujem.
A moji stihovi su farovi auta
Što obasjavaju u mom zavičaju
Ono čega više nema. Ali znadem
Moja srce, oči, moja noga
Već staračka, umjeti tamo će
U samoće ući ko u boga
I u boga kao u samoće.
I ovo me s dušom još vezuje
A, ko zna, možda i sa planetom:
U srcu sam vrapca, uhvaćenog netom
U duplji stričeve šljive,
Plašno srce svijeta mogao da čujem
Dlanovima.
Pa kažem sebi: zapisuj, nemoj,
Prije no postaneš šaka prašine,
Da budeš komad starog namještaja.
Ovo je kazano vrlo nepravedno,
Jer, za razliku od stari ljudi,
Stare stvari imaju dušu.
Zapisuj (1)
Promijenio sam se, s godinama, vrlo.
Nekad je, cijelo prijepodne, bila
Neupotrebljiva moja glava.
Sad je najbistrija iza buđenja.
Mada još žalim za noćima
Kad sam radio do zore:
Pjesmom tičijom dan mi je počinjao.
Sad, čim otvorim oči,
Sjednem da zapisujem.
A moji stihovi su farovi auta
Što obasjavaju u mom zavičaju
Ono čega više nema. Ali znadem
Moja srce, oči, moja noga
Već staračka, umjeti tamo će
U samoće ući ko u boga
I u boga kao u samoće.
I ovo me s dušom još vezuje
A, ko zna, možda i sa planetom:
U srcu sam vrapca, uhvaćenog netom
U duplji stričeve šljive,
Plašno srce svijeta mogao da čujem
Dlanovima.
Pa kažem sebi: zapisuj, nemoj,
Prije no postaneš šaka prašine,
Da budeš komad starog namještaja.
Ovo je kazano vrlo nepravedno,
Jer, za razliku od stari ljudi,
Stare stvari imaju dušu.
<28. jul 2015>