Za tvojim pjesmama

pjesniku vilenjaku petru gudelju
u povodu devedesetog rođendana
na miholjdan 29 rujna 2023

 

ODUVIJEK I ZANAVIJEK

u ranoj mladosti privukla me
tvoja pjesnička zbirka pas psa psu
u zrelim godinama upoznali smo se osobno
u beogradskim redakcijama i kavanama 

posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe
pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića
a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku
golubice nad jamama te put u imotu 

u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja
a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja
dobio sam na poklon tvog pelazga na mazgi
i dnevničke zapise za svojim pjesmama

na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa
ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka
koji mirišu oduvijek i zanavijek

 

ČUVAJ SVOJE TIJELO

bivaš što si bio i što ćeš biti
zemlja po kojoj hoda vječnost 

čuvaj svoje tijelo
ne izlaži ga neprilikama i nevoljama
sažaljenju ismijavanju poruzi 

samo ti znaš kroz kakve je muke prošlo
kako je kliktalo s orlima nad vrhovima planina
sva svoja dobra i zla podijelio si s njim
njime kušao život i svijet 

prezreno i poniženo
ono je tebi sveto

 

NESUĐENI TVOJI SUSJEDI

ne dadu ti k njima
kazali rodijaku pratru ono
što se on ne usuđuje kazati tebi 

ne dadu da budeš sahranjen
kod crkve svetog nikole u podosoju

 mrze tvoje ime podruguju se
da bi nad tobom pokazali 

tko si ti jebeni umišljeni drȁgović
koji se prodao srbima i obogatio se
školama kućama knjigama a sad bi se
htio pokopati pred crkovnim vratima

ne može tako kazali rodijaku pratru
neka se kopa pred pravoslavnom crkvom
ili neka ga sahrane u splitskoj katedrali
ali pred crkvom u podosoju
ne može ne daju susjedi

 

TVOJE KNJIGE

 ne mogu se složiti s tvojom tvrdnjom
da u hrvatskoj zemlji nemaš baš nikoga
koga bi obradovao i tko bi ti se obradovao

za pjesme klesane i zidane u jeziku
dobio si goranov vijenac u lukovdolu
maslinov vijenac u selcima na otoku braču
za knjigu duša tilu nagradu miroslav krleža
u podstrani dobio plaketu dobro jutro more
u gradu sisku plaketu svetog kvirina 

znam da ti je mila samozatajna oholost
ali to ne znači da te hrvatska odbacuje
ona se s tobom tek zlurado nabacuje
predbacuje ti zahvalnost beogradu
u kojem si godinama disao i pisao
nešto načuo naučio i vratio se  

 

ŽIVOT JE PJESMA MA KAKAV BIO

ti pabirčiš po godinama
skupljaš odbljeske i odjeke
miholjsku paučinu perje i kosti

tebe je rodila zemlja
k tebi su dolazili i odlazili
s tobom u tebi ostajali iliri kelti turci hrvati
oko tebe zavijali vuci psikali poskoci kvocale jarebice
kriještali jastrebovi rojile se pčele propinjale koze

navršio si devedesetu i nisi u dubokoj starosti
pjesmom se obraćaš bogu groma dažda i sunca
tvojom rukom pišu svi tvoji živi i mrtvi 

cio život vadio si kamenje iz sebe
zidao svoju suhozidinu svoj suhozid
kroza nj grijalo sunce svijetlio mjesec
gmizale zmije i letjele ptice
bio tvoj pogled u svijet

 

PELAZG U IME PRAČOVJEKA

književni se kritičari boje tvojih pjesama
boje se uzimati u ruke knjige pune zmija
pune iskonske sile i munjine
divljači i divljine 

nisam speleolog ni vilenjak
ne usuđujem se spuštati u tvoje jame
ali volim osluškivati golubice nad jamama
tvog zemljanog pelazga na bangavoj mazgi
koji se u meni preobrazio u pračovjeka
sjetnog dedeka kajbumščaka

dvije trećine pelazga napisane su u beogradu
gdje smo se nas dvojica upoznali i prijateljevali
gdje sam pisao svoje pjesme u ime pračovjeka
davnog pretka iz špilje u šumi kod krapine
kojemu je otkriće vatre ozarilo nisko čelo
te je uz ognjište uživao u svome djelu
pronalaženju novih oruđa i oružja

 

NAGRADE

puno si nagrada primio
i nije baš da nisi težio za njima
vidi se to po tvojim ljutnjama
kad bi te koja mimoišla  

slažem se s tvojim odgovorom
da je nagrada puno pa čak i previše
a pravih pjesama i knjiga malo

umjesto nagrada koje nisi primio
kritika te zatvorila u cetinski krug
podvaljivala ti svoju svračju mudrost
u lice ti bacala filozofsku maglu 

ponekad bi te ipak kamenom posvetili
prekomjerno te slavili i neumjesno hvalili
kao onomad u punoj dvorani sarajeva
kad je mile stojić pročitao povelju
a gradonačelnik alija behman
uručio ti bosanski stećak

 

KRILATI KONJ

tvoj je letio s divljim guskama
i sletio na hercegovačke livade
moj se propinjao podno ivančice
grom i munja među slabinama
malo podalje od rasnih kobila

tvome se vijorila griva lepršala krila
moj se pojavio iz mitoloških daljina
zapanjila me njegova božanskost
strast i slast oplođivanja

slavimo istog krilatog konja
ti ispod čvrsnice i vran planine
ja ispod ivančice i donačke gore
uz mineralna vrela u rogaškoj slatini
gdje je prema starodrevnoj legendi
sam pegaz udario kopitom o tlo

 

GROMOVI

gromovi koji večeraju
za mojim davnim stolom
na beogradskoj zvezdari

gromovi iznad ade ciganlije
gromovi bez kiše i bez oblaka
gromovi iz čađavih pušaka

gromovi koji ubijaju pastuhe
gromovi koji ubijaju zvijeri
gromovi koji ubijaju ljude

gromovi koji ne misle
gromovi koji ne dangube
gromovi koji ne pišu pjesme

 

PODOSOJE I VRBIŠNICA

tvoje rodno selo podosoje
smješteno je ispod brda osoja
između imotskog i zagvozda

moje rodno selo vrbišnica
u sjeverozapadnom kutku hrvatskog zagorja
dobilo je ime po visokim vrbama 

bilo je to sasvim uobičajeno ime
sve do mojih gimnazijskih dana i saznanja
da je najpoznatiji slovenski pjesnik
rođen u selu vrba 

vrba – vrbišnica
kakvog li zemljopisnog bljeska
koji već više od pola stoljeća
rasplamsava u meni žar
ovozemaljskosti 

 

LOZA OD PJESAMA

tvoje pjesme ostale pod kamenjem
postale kamenje u podosoju

iz podosojskog kamenja
sve do dubrave puščanske
uzvija se uza te zmija mladoženja
i loza od pjesama koje pelazg nije
natovario na mazgu 

nije htio pretovariti svoju mazgu
kao što bi je ti pretovario te bi jadna
pod tvojim tekstovima crknula

pelazg je bio izbirljiviji i čovječniji
ostavio je poneki grozd
za one poslije sebe 

 

SAMOTNIK

nema toga među nama
koji o sebi ne misli da je poseban
da je prikraćen zaobiđen prešućen
da mu je ukraden vijenac

o tvojim pjesničkim zbirkama i knjigama
objavljeno je stotinjak a možda i dvjestotinjak
što kraćih što duljih i značajnijih tekstova
ali ti tvrdoglavo ustrajavaš na tome
da su tvoje pjesme i knjige ostale
nepročitane i neprocijenjene

ostaješ samotnik samorast i samouk
drvo koje daje plodove grke i trpke
plodove bez kojih se ne može
u ovo oskudno vrijeme 

 

JARČEVA MJEŠINA

zaklati jarca u plamenu dana
oboriti ga pred kućnim pragom
lijevim koljenom pritisnuti prsa
na suncu užariti dugi nož

sunčevu vatru prenijeti u krv
suncem ogorjeti mješinu za vino

zatim iščupati nož iz jarčjeg srca
obrisati ga o kostrijet njegova stegna
i metnuti pod gredu potleušice

 

nakon toga zguliti kožu s jarca
te još u toplu kožu naliti mošt
da u jarčevoj mješini dozre
u pijanu zemaljsku krv

 

RASKRIŽJA 

u tvojim pjesmama
često se spominju raskrižja
pa se tako na šetnjama s kućnim ljubimcem
rado prisjetim raskrižja iz mog djetinjstva 

sastojalo se od trgovine krčme postolarske radionice
kovačnice krojačnice i meni svakako najdraže brijačnice
u kojoj sam kao radoznali dječarac upijao svaku riječ
živahnog gospodina puheka u bijelom mantilu
ispred ogromna uokvirena zrcala

prostoriju je iznajmio od škrte učiteljice
koja je po svršetku drugog svjetskog rata
nasula sebi u oči crvenu ljutu papriku

taj neobičan događaj ljudi su različito tumačili
jedino je gospodin puhek bio čvrsto uvjeren da se učiteljica
svojim prosvjednim činom htjela zapravo osvetiti mladom kapelanu
koji je očito bio zaljubljeniji u bijelu kobilu iz pasmine lipicanaca
negoli u napasnicu iz prve klupe do glavnog oltara crkvi

 

CRKVA SVETOG IVANA

tvoje groblje je kod crkve svetog nikole
a moje kod crkve svetog ivana krstitelja
uređeno nekoliko mjeseci prije mog rođenja
te mogu kazati da sam star kao groblje

između brižno uređenih grobova
i sve raskošnijih mramornih spomenika
u hladovini i milovanju čempresa
širi se moja loza i rodbina
ilovača životarenja

životarilo se u oskudici i neimaštini
od danas do sutra s malo nečiste savjesti
ili putra na glavi ali nikad očajnički

 

POKOJNI DJED

ti često spominješ djedove i pradjedove
ja se tek tu i tamo sjetim svog pokojnog djeda
kako sjedi na prednjoj strani drvenih kola
prstima jedne ruke uvija žućkaste brkove
a bičem u drugoj upravlja kravama koje nas
polako voze prema otkupnoj stanici jabuka

spominjao je bilježnika halbeka
gospodsku kuriju iz koje je desetljećima
vedrio i oblačio po okolnim selima i zaseocima

postao je otmjen gospodin dugih uvijenih brkova
uživao među stranom gospodom a po pričanju starijih
najveći užitak pričinjalo mu je spavanje s odabranim
sluškinjama i težakinjama na njegovim njivama

 ako bi se koji muž pobunio dobio bi njivicu ili kravicu
i morao je biti kuš – žestio se moj djed na bilježnika
a ja bih u svom maštanju uživao u perivojima
za prepunim stolom u sjenici ispod borova  

 

PUČKA PREDAJA

ti si nedostižan u svojim legendama
a meni preostaje tek pokoja pučka predaja
o tome kako se grof ratkaj iz velikog tabora
utaborio na marijinom brijegu taborsko
i čekao najezdu turaka s istoka

čitavu noć probdjeli su u zagovoru
blaženoj djevici nebeskoj gospi i tješiteljici
a kad im je sutradan javljeno da su turci zaobišli brijeg
skrenuvši prema maceljskoj šumi i dravskom polju
odlučili su na tom brijegu u znak zahvalnosti
podignuti zavjetnu crkvu gospe taborske 

sjećam se kako su o blagdanu male gospe
na marijin brijeg iz okolnih župa hodočastili
muževi i žene  u narodnim nošnjama
puzajući na koljenima oko oltara 

 

BOŽICA I MASLINA

prepoznao sam je kao božicu
u dvoranama i na hodnicima
beogradskog univerziteta

nosila je na glavi vijenac
od zelena žita i morske pjene

za njom je koracala maslina

hodajući gradom ušetala je
u kuhinju i postelju jednog ekonomista
kuhala mu (širi se dalek miris ambrozije)
prala (nausikaja u odsjaju lanenih košulja)
rađala djecu (dvije kćerke i sina)

u ženskim časopisima izlazile joj slike
dobila za njih čak dvije-tri nagrade

a što li je bilo s maslinom
je li se vratila u opuzen
ili možda na cipar

 

GUDELJEV TENK

lirski tenk
svileni tenk
vuneni tenk
tenk od magle i mjesečine
tenk s oklopom od đurđevka i snijega

tenk oklopljen toplim rukama
tenk oklopljen mozartovom muzikom

tenk imenom ljetni dašak
tenk s ljudskim licem
tenk dobre namjere
tenk blage smrti
anđeoski tenk

 

HRVATSKI BISKUP

to je onaj u vučjoj koži
u naramku mu jaganjac božji
nad glavom jastreb

dolazi iz dinarskog krša
oženjen je žena mu vučica
sestra mu zmija

crkva mu pećina
kadi mirisnim dimom kadulje
pričešćuje kljenovom korom

prokleo ga sveti otac u rimu
izopćila sveta rimokatolička crkva
glagoljaša koji piše ćirilicom

ne daju mu ni u zadar ni u split
pripremaju lomaču za heretika
bacaju na nj drvlje i kamenje

 

U SUSRET MI DOŠAO PJESNIK

na beogradskim terazijama
u susret mi došao pjesnik gudelj 

obradovao me priznanjem
da je s velikim užitkom čitao moj rukopis
rekao mi da je zbirka izvrsna i mogu je
slobodno ponuditi izdavačkoj kući

zajedno smo produžili u klub inženjera i tehničara
gdje je naručio kavu i pozdravljao se sa znancima
prema svima jednako nasmiješen

u razgovoru sa mnom zanosno otvoren
više se napokon nisam osjećao početnikom
ne znam što je u ta dva sata bilo značajnije
njegovo zanosno pripovijedanje
ili moje gordo slušanje

 

PJESMOTVOR

tvoje tajne pjesme
prometnule se u jarebice i zmije

jabukama zamirisale
pšeničnim tijelom i krušnom dušom 

pjesma stvorenje i pjesma stvor
jednom riječi pjesmotvor

i poneka neiskaziva riječ
gdje se ne stari i ne umire

munja napiše prvi stih
zadnji iskreše grom

 

NAŠA ZEMLJA

tuklo je tvoje srce za hrvatsku
tuklo moje srce o tvoje srce
o zemlju ilirsku i zmijsku

riječi iz kojih je poteklo cvijeće zla
riječi iz dubrovačkih zidina
iz carigradskih arhiva
iz mletačkih tamnica
iz bečkog dvora

ratnici za nečasnu baštinu
za papinsko predziđe kršćanstva
za konjima zgaženu monarhiju
za ognjište na kojem plamsa
zemlja zmijska hrvatska 

 

KOST PO KOST

ti iz jadranskog krša
ja iz zagorske ilovače
čupamo kost po kost

s mukom sastavljamo
tijelo i tekst

pčele iz pradjedovskih
ulijeću u naša usta

iz krša naših tijela i tekstova
sikću klikću govore i zavijaju
ptičji zmijski i ljudski jezici

 

VEČERA

iz lubanja naših djedova
stegnutih između koljena
večeramo kruha ječmena

ilirski naš bog
sav rutav s vučjom glavom
kopljem ubija poskoka

slušamo kako more
potresa sredozemlje
i naše kosti

kroz šuplje kosti
kroz ječmene slamke
zovu nas naši djedovi

zasiplju nas bajamima
orasima suhim grožđem
i zemljom pjeskovitom

 

ZRNO SMRTI

pod jezikom nosiš zrno smrti
u pupku klicu života

smrt je tvoje zvono
a život klatno u tom zvonu

što bi tvoj život bez smrti
što bi smrt bez tvog života

u rujnu ti u krv uplove zmije
u ožujku te po licu ližu munje

u međuvremenu se istrgle rečenice
smišljene prije rođenja i poslije smrti 

 

DUŠA LIJEPO SIVA 

s balkona hotela issa
promatrao sam izlazak jutarnjeg sunca
i najživlje osjetio tračak božanske topline

razgledali smo sve znamenitosti otoka
kupali se u uvali od srebrnih oblutaka
posjetili kut komižu i titovu špilju

u selu podšpilje kušali smo
viška vina vugavu i plavac
rakiju rogačicu i kadulju
jeli višku pogaču 

uz plivanje i sunčanje
pročitao sam roman sive duše
i ostao zatečen priznajem junakinje
nikad nisam srela ni gada ni sveca
ništa nije posve crno posve bijelo
prevladava duša lijepo siva

 

U ZAOSTROGU

svojom pjesmom zaostroškoj gospi
podsjećaš me na ljetovanje u zaostrogu
kad sam rano ujutro prigibao koljeno
ispred nadgrobne ploče fra andriji

nakon jutarnjeg obreda u crkvi uznesenja
obilna doručka u samostanskom klaustoru
gvardijan fra ante otključava prostorije muzeja
s ostavštinom slika hrvatskih likovnih majstora
te zlatorezima srednjovjekovnih velemajstora

razgledavamo samostansku knjižnicu i arhiv
divimo se brižno sačuvanim inkunabulama 

ovjenčan časnom hrvatskom starinom bio sam
za večerom pod svjetiljkama usplamtjelih baklji
ispunjen tjelesnom vedrinom i duhovnom puninom
kršnog hrvatskog čovjeka kakav je petar gudelj

         

Božidar Brezinščak Bagola 29. 09. 2023.