pjesniku vilenjaku petru gudelju u povodu devedesetog rođendana na miholjdan 29 rujna 2023
ODUVIJEK I ZANAVIJEK
u ranoj mladosti privukla me tvoja pjesnička zbirka pas psa psu u zrelim godinama upoznali smo se osobno u beogradskim redakcijama i kavanama
posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku golubice nad jamama te put u imotu
u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja dobio sam na poklon tvog pelazga na mazgi i dnevničke zapise za svojim pjesmama
na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka koji mirišu oduvijek i zanavijek
ČUVAJ SVOJE TIJELO
bivaš što si bio i što ćeš biti zemlja po kojoj hoda vječnost
čuvaj svoje tijelo ne izlaži ga neprilikama i nevoljama sažaljenju ismijavanju poruzi
samo ti znaš kroz kakve je muke prošlo kako je kliktalo s orlima nad vrhovima planina sva svoja dobra i zla podijelio si s njim njime kušao život i svijet
prezreno i poniženo ono je tebi sveto
NESUĐENI TVOJI SUSJEDI
ne dadu ti k njima kazali rodijaku pratru ono što se on ne usuđuje kazati tebi
ne dadu da budeš sahranjen kod crkve svetog nikole u podosoju
mrze tvoje ime podruguju se da bi nad tobom pokazali
tko si ti jebeni umišljeni drȁgović koji se prodao srbima i obogatio se školama kućama knjigama a sad bi se htio pokopati pred crkovnim vratima
ne može tako kazali rodijaku pratru neka se kopa pred pravoslavnom crkvom ili neka ga sahrane u splitskoj katedrali ali pred crkvom u podosoju ne može ne daju susjedi
TVOJE KNJIGE
ne mogu se složiti s tvojom tvrdnjom da u hrvatskoj zemlji nemaš baš nikoga koga bi obradovao i tko bi ti se obradovao
za pjesme klesane i zidane u jeziku dobio si goranov vijenac u lukovdolu maslinov vijenac u selcima na otoku braču za knjigu duša tilu nagradu miroslav krleža u podstrani dobio plaketu dobro jutro more u gradu sisku plaketu svetog kvirina
znam da ti je mila samozatajna oholost ali to ne znači da te hrvatska odbacuje ona se s tobom tek zlurado nabacuje predbacuje ti zahvalnost beogradu u kojem si godinama disao i pisao nešto načuo naučio i vratio se
ŽIVOT JE PJESMA MA KAKAV BIO
ti pabirčiš po godinama skupljaš odbljeske i odjeke miholjsku paučinu perje i kosti
tebe je rodila zemlja k tebi su dolazili i odlazili s tobom u tebi ostajali iliri kelti turci hrvati oko tebe zavijali vuci psikali poskoci kvocale jarebice kriještali jastrebovi rojile se pčele propinjale koze
navršio si devedesetu i nisi u dubokoj starosti pjesmom se obraćaš bogu groma dažda i sunca tvojom rukom pišu svi tvoji živi i mrtvi
cio život vadio si kamenje iz sebe zidao svoju suhozidinu svoj suhozid kroza nj grijalo sunce svijetlio mjesec gmizale zmije i letjele ptice bio tvoj pogled u svijet
PELAZG U IME PRAČOVJEKA
književni se kritičari boje tvojih pjesama boje se uzimati u ruke knjige pune zmija pune iskonske sile i munjine divljači i divljine
nisam speleolog ni vilenjak ne usuđujem se spuštati u tvoje jame ali volim osluškivati golubice nad jamama tvog zemljanog pelazga na bangavoj mazgi koji se u meni preobrazio u pračovjeka sjetnog dedeka kajbumščaka
dvije trećine pelazga napisane su u beogradu gdje smo se nas dvojica upoznali i prijateljevali gdje sam pisao svoje pjesme u ime pračovjeka davnog pretka iz špilje u šumi kod krapine kojemu je otkriće vatre ozarilo nisko čelo te je uz ognjište uživao u svome djelu pronalaženju novih oruđa i oružja
NAGRADE
puno si nagrada primio i nije baš da nisi težio za njima vidi se to po tvojim ljutnjama kad bi te koja mimoišla
slažem se s tvojim odgovorom da je nagrada puno pa čak i previše a pravih pjesama i knjiga malo
umjesto nagrada koje nisi primio kritika te zatvorila u cetinski krug podvaljivala ti svoju svračju mudrost u lice ti bacala filozofsku maglu
ponekad bi te ipak kamenom posvetili prekomjerno te slavili i neumjesno hvalili kao onomad u punoj dvorani sarajeva kad je mile stojić pročitao povelju a gradonačelnik alija behman uručio ti bosanski stećak
KRILATI KONJ
tvoj je letio s divljim guskama i sletio na hercegovačke livade moj se propinjao podno ivančice grom i munja među slabinama malo podalje od rasnih kobila
tvome se vijorila griva lepršala krila moj se pojavio iz mitoloških daljina zapanjila me njegova božanskost strast i slast oplođivanja
slavimo istog krilatog konja ti ispod čvrsnice i vran planine ja ispod ivančice i donačke gore uz mineralna vrela u rogaškoj slatini gdje je prema starodrevnoj legendi sam pegaz udario kopitom o tlo
GROMOVI
gromovi koji večeraju za mojim davnim stolom na beogradskoj zvezdari
gromovi iznad ade ciganlije gromovi bez kiše i bez oblaka gromovi iz čađavih pušaka
gromovi koji ubijaju pastuhe gromovi koji ubijaju zvijeri gromovi koji ubijaju ljude
gromovi koji ne misle gromovi koji ne dangube gromovi koji ne pišu pjesme
PODOSOJE I VRBIŠNICA
tvoje rodno selo podosoje smješteno je ispod brda osoja između imotskog i zagvozda
moje rodno selo vrbišnica u sjeverozapadnom kutku hrvatskog zagorja dobilo je ime po visokim vrbama
bilo je to sasvim uobičajeno ime sve do mojih gimnazijskih dana i saznanja da je najpoznatiji slovenski pjesnik rođen u selu vrba
vrba – vrbišnica kakvog li zemljopisnog bljeska koji već više od pola stoljeća rasplamsava u meni žar ovozemaljskosti
LOZA OD PJESAMA
tvoje pjesme ostale pod kamenjem postale kamenje u podosoju
iz podosojskog kamenja sve do dubrave puščanske uzvija se uza te zmija mladoženja i loza od pjesama koje pelazg nije natovario na mazgu
nije htio pretovariti svoju mazgu kao što bi je ti pretovario te bi jadna pod tvojim tekstovima crknula
pelazg je bio izbirljiviji i čovječniji ostavio je poneki grozd za one poslije sebe
SAMOTNIK
nema toga među nama koji o sebi ne misli da je poseban da je prikraćen zaobiđen prešućen da mu je ukraden vijenac
o tvojim pjesničkim zbirkama i knjigama objavljeno je stotinjak a možda i dvjestotinjak što kraćih što duljih i značajnijih tekstova ali ti tvrdoglavo ustrajavaš na tome da su tvoje pjesme i knjige ostale nepročitane i neprocijenjene
ostaješ samotnik samorast i samouk drvo koje daje plodove grke i trpke plodove bez kojih se ne može u ovo oskudno vrijeme
JARČEVA MJEŠINA
zaklati jarca u plamenu dana oboriti ga pred kućnim pragom lijevim koljenom pritisnuti prsa na suncu užariti dugi nož
sunčevu vatru prenijeti u krv suncem ogorjeti mješinu za vino
zatim iščupati nož iz jarčjeg srca obrisati ga o kostrijet njegova stegna i metnuti pod gredu potleušice
nakon toga zguliti kožu s jarca te još u toplu kožu naliti mošt da u jarčevoj mješini dozre u pijanu zemaljsku krv
RASKRIŽJA
u tvojim pjesmama često se spominju raskrižja pa se tako na šetnjama s kućnim ljubimcem rado prisjetim raskrižja iz mog djetinjstva
sastojalo se od trgovine krčme postolarske radionice kovačnice krojačnice i meni svakako najdraže brijačnice u kojoj sam kao radoznali dječarac upijao svaku riječ živahnog gospodina puheka u bijelom mantilu ispred ogromna uokvirena zrcala
prostoriju je iznajmio od škrte učiteljice koja je po svršetku drugog svjetskog rata nasula sebi u oči crvenu ljutu papriku
taj neobičan događaj ljudi su različito tumačili jedino je gospodin puhek bio čvrsto uvjeren da se učiteljica svojim prosvjednim činom htjela zapravo osvetiti mladom kapelanu koji je očito bio zaljubljeniji u bijelu kobilu iz pasmine lipicanaca negoli u napasnicu iz prve klupe do glavnog oltara crkvi
CRKVA SVETOG IVANA
tvoje groblje je kod crkve svetog nikole a moje kod crkve svetog ivana krstitelja uređeno nekoliko mjeseci prije mog rođenja te mogu kazati da sam star kao groblje
između brižno uređenih grobova i sve raskošnijih mramornih spomenika u hladovini i milovanju čempresa širi se moja loza i rodbina ilovača životarenja
životarilo se u oskudici i neimaštini od danas do sutra s malo nečiste savjesti ili putra na glavi ali nikad očajnički
POKOJNI DJED
ti često spominješ djedove i pradjedove ja se tek tu i tamo sjetim svog pokojnog djeda kako sjedi na prednjoj strani drvenih kola prstima jedne ruke uvija žućkaste brkove a bičem u drugoj upravlja kravama koje nas polako voze prema otkupnoj stanici jabuka
spominjao je bilježnika halbeka gospodsku kuriju iz koje je desetljećima vedrio i oblačio po okolnim selima i zaseocima
postao je otmjen gospodin dugih uvijenih brkova uživao među stranom gospodom a po pričanju starijih najveći užitak pričinjalo mu je spavanje s odabranim sluškinjama i težakinjama na njegovim njivama
ako bi se koji muž pobunio dobio bi njivicu ili kravicu i morao je biti kuš – žestio se moj djed na bilježnika a ja bih u svom maštanju uživao u perivojima za prepunim stolom u sjenici ispod borova
PUČKA PREDAJA
ti si nedostižan u svojim legendama a meni preostaje tek pokoja pučka predaja o tome kako se grof ratkaj iz velikog tabora utaborio na marijinom brijegu taborsko i čekao najezdu turaka s istoka
čitavu noć probdjeli su u zagovoru blaženoj djevici nebeskoj gospi i tješiteljici a kad im je sutradan javljeno da su turci zaobišli brijeg skrenuvši prema maceljskoj šumi i dravskom polju odlučili su na tom brijegu u znak zahvalnosti podignuti zavjetnu crkvu gospe taborske
sjećam se kako su o blagdanu male gospe na marijin brijeg iz okolnih župa hodočastili muževi i žene u narodnim nošnjama puzajući na koljenima oko oltara
BOŽICA I MASLINA
prepoznao sam je kao božicu u dvoranama i na hodnicima beogradskog univerziteta
nosila je na glavi vijenac od zelena žita i morske pjene
za njom je koracala maslina
hodajući gradom ušetala je u kuhinju i postelju jednog ekonomista kuhala mu (širi se dalek miris ambrozije) prala (nausikaja u odsjaju lanenih košulja) rađala djecu (dvije kćerke i sina)
u ženskim časopisima izlazile joj slike dobila za njih čak dvije-tri nagrade
a što li je bilo s maslinom je li se vratila u opuzen ili možda na cipar
GUDELJEV TENK
lirski tenk svileni tenk vuneni tenk tenk od magle i mjesečine tenk s oklopom od đurđevka i snijega
tenk imenom ljetni dašak tenk s ljudskim licem tenk dobre namjere tenk blage smrti anđeoski tenk
HRVATSKI BISKUP
to je onaj u vučjoj koži u naramku mu jaganjac božji nad glavom jastreb
dolazi iz dinarskog krša oženjen je žena mu vučica sestra mu zmija
crkva mu pećina kadi mirisnim dimom kadulje pričešćuje kljenovom korom
prokleo ga sveti otac u rimu izopćila sveta rimokatolička crkva glagoljaša koji piše ćirilicom
ne daju mu ni u zadar ni u split pripremaju lomaču za heretika bacaju na nj drvlje i kamenje
U SUSRET MI DOŠAO PJESNIK
na beogradskim terazijama u susret mi došao pjesnik gudelj
obradovao me priznanjem da je s velikim užitkom čitao moj rukopis rekao mi da je zbirka izvrsna i mogu je slobodno ponuditi izdavačkoj kući
zajedno smo produžili u klub inženjera i tehničara gdje je naručio kavu i pozdravljao se sa znancima prema svima jednako nasmiješen
u razgovoru sa mnom zanosno otvoren više se napokon nisam osjećao početnikom ne znam što je u ta dva sata bilo značajnije njegovo zanosno pripovijedanje ili moje gordo slušanje
PJESMOTVOR
tvoje tajne pjesme prometnule se u jarebice i zmije
jabukama zamirisale pšeničnim tijelom i krušnom dušom
pjesma stvorenje i pjesma stvor jednom riječi pjesmotvor
i poneka neiskaziva riječ gdje se ne stari i ne umire
munja napiše prvi stih zadnji iskreše grom
NAŠA ZEMLJA
tuklo je tvoje srce za hrvatsku tuklo moje srce o tvoje srce o zemlju ilirsku i zmijsku
riječi iz kojih je poteklo cvijeće zla riječi iz dubrovačkih zidina iz carigradskih arhiva iz mletačkih tamnica iz bečkog dvora
ratnici za nečasnu baštinu za papinsko predziđe kršćanstva za konjima zgaženu monarhiju za ognjište na kojem plamsa zemlja zmijska hrvatska
KOST PO KOST
ti iz jadranskog krša ja iz zagorske ilovače čupamo kost po kost
s mukom sastavljamo tijelo i tekst
pčele iz pradjedovskih ulijeću u naša usta
iz krša naših tijela i tekstova sikću klikću govore i zavijaju ptičji zmijski i ljudski jezici
VEČERA
iz lubanja naših djedova stegnutih između koljena večeramo kruha ječmena
ilirski naš bog sav rutav s vučjom glavom kopljem ubija poskoka
slušamo kako more potresa sredozemlje i naše kosti
kroz šuplje kosti kroz ječmene slamke zovu nas naši djedovi
zasiplju nas bajamima orasima suhim grožđem i zemljom pjeskovitom
ZRNO SMRTI
pod jezikom nosiš zrno smrti u pupku klicu života
smrt je tvoje zvono a život klatno u tom zvonu
što bi tvoj život bez smrti što bi smrt bez tvog života
u rujnu ti u krv uplove zmije u ožujku te po licu ližu munje
u međuvremenu se istrgle rečenice smišljene prije rođenja i poslije smrti
DUŠA LIJEPO SIVA
s balkona hotela issa promatrao sam izlazak jutarnjeg sunca i najživlje osjetio tračak božanske topline
razgledali smo sve znamenitosti otoka kupali se u uvali od srebrnih oblutaka posjetili kut komižu i titovu špilju
u selu podšpilje kušali smo viška vina vugavu i plavac rakiju rogačicu i kadulju jeli višku pogaču
uz plivanje i sunčanje pročitao sam roman sive duše i ostao zatečen priznajem junakinje nikad nisam srela ni gada ni sveca ništa nije posve crno posve bijelo prevladava duša lijepo siva
U ZAOSTROGU
svojom pjesmom zaostroškoj gospi podsjećaš me na ljetovanje u zaostrogu kad sam rano ujutro prigibao koljeno ispred nadgrobne ploče fra andriji
nakon jutarnjeg obreda u crkvi uznesenja obilna doručka u samostanskom klaustoru gvardijan fra ante otključava prostorije muzeja s ostavštinom slika hrvatskih likovnih majstora te zlatorezima srednjovjekovnih velemajstora
razgledavamo samostansku knjižnicu i arhiv divimo se brižno sačuvanim inkunabulama
ovjenčan časnom hrvatskom starinom bio sam za večerom pod svjetiljkama usplamtjelih baklji ispunjen tjelesnom vedrinom i duhovnom puninom kršnog hrvatskog čovjeka kakav je petar gudelj
Za tvojim pjesmama
pjesniku vilenjaku petru gudelju
u povodu devedesetog rođendana
na miholjdan 29 rujna 2023
ODUVIJEK I ZANAVIJEK
u ranoj mladosti privukla me
tvoja pjesnička zbirka pas psa psu
u zrelim godinama upoznali smo se osobno
u beogradskim redakcijama i kavanama
posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe
pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića
a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku
golubice nad jamama te put u imotu
u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja
a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja
dobio sam na poklon tvog pelazga na mazgi
i dnevničke zapise za svojim pjesmama
na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa
ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka
koji mirišu oduvijek i zanavijek
ČUVAJ SVOJE TIJELO
bivaš što si bio i što ćeš biti
zemlja po kojoj hoda vječnost
čuvaj svoje tijelo
ne izlaži ga neprilikama i nevoljama
sažaljenju ismijavanju poruzi
samo ti znaš kroz kakve je muke prošlo
kako je kliktalo s orlima nad vrhovima planina
sva svoja dobra i zla podijelio si s njim
njime kušao život i svijet
prezreno i poniženo
ono je tebi sveto
NESUĐENI TVOJI SUSJEDI
ne dadu ti k njima
kazali rodijaku pratru ono
što se on ne usuđuje kazati tebi
ne dadu da budeš sahranjen
kod crkve svetog nikole u podosoju
mrze tvoje ime podruguju se
da bi nad tobom pokazali
tko si ti jebeni umišljeni drȁgović
koji se prodao srbima i obogatio se
školama kućama knjigama a sad bi se
htio pokopati pred crkovnim vratima
ne može tako kazali rodijaku pratru
neka se kopa pred pravoslavnom crkvom
ili neka ga sahrane u splitskoj katedrali
ali pred crkvom u podosoju
ne može ne daju susjedi
TVOJE KNJIGE
ne mogu se složiti s tvojom tvrdnjom
da u hrvatskoj zemlji nemaš baš nikoga
koga bi obradovao i tko bi ti se obradovao
za pjesme klesane i zidane u jeziku
dobio si goranov vijenac u lukovdolu
maslinov vijenac u selcima na otoku braču
za knjigu duša tilu nagradu miroslav krleža
u podstrani dobio plaketu dobro jutro more
u gradu sisku plaketu svetog kvirina
znam da ti je mila samozatajna oholost
ali to ne znači da te hrvatska odbacuje
ona se s tobom tek zlurado nabacuje
predbacuje ti zahvalnost beogradu
u kojem si godinama disao i pisao
nešto načuo naučio i vratio se
ŽIVOT JE PJESMA MA KAKAV BIO
ti pabirčiš po godinama
skupljaš odbljeske i odjeke
miholjsku paučinu perje i kosti
tebe je rodila zemlja
k tebi su dolazili i odlazili
s tobom u tebi ostajali iliri kelti turci hrvati
oko tebe zavijali vuci psikali poskoci kvocale jarebice
kriještali jastrebovi rojile se pčele propinjale koze
navršio si devedesetu i nisi u dubokoj starosti
pjesmom se obraćaš bogu groma dažda i sunca
tvojom rukom pišu svi tvoji živi i mrtvi
cio život vadio si kamenje iz sebe
zidao svoju suhozidinu svoj suhozid
kroza nj grijalo sunce svijetlio mjesec
gmizale zmije i letjele ptice
bio tvoj pogled u svijet
PELAZG U IME PRAČOVJEKA
književni se kritičari boje tvojih pjesama
boje se uzimati u ruke knjige pune zmija
pune iskonske sile i munjine
divljači i divljine
nisam speleolog ni vilenjak
ne usuđujem se spuštati u tvoje jame
ali volim osluškivati golubice nad jamama
tvog zemljanog pelazga na bangavoj mazgi
koji se u meni preobrazio u pračovjeka
sjetnog dedeka kajbumščaka
dvije trećine pelazga napisane su u beogradu
gdje smo se nas dvojica upoznali i prijateljevali
gdje sam pisao svoje pjesme u ime pračovjeka
davnog pretka iz špilje u šumi kod krapine
kojemu je otkriće vatre ozarilo nisko čelo
te je uz ognjište uživao u svome djelu
pronalaženju novih oruđa i oružja
NAGRADE
puno si nagrada primio
i nije baš da nisi težio za njima
vidi se to po tvojim ljutnjama
kad bi te koja mimoišla
slažem se s tvojim odgovorom
da je nagrada puno pa čak i previše
a pravih pjesama i knjiga malo
umjesto nagrada koje nisi primio
kritika te zatvorila u cetinski krug
podvaljivala ti svoju svračju mudrost
u lice ti bacala filozofsku maglu
ponekad bi te ipak kamenom posvetili
prekomjerno te slavili i neumjesno hvalili
kao onomad u punoj dvorani sarajeva
kad je mile stojić pročitao povelju
a gradonačelnik alija behman
uručio ti bosanski stećak
KRILATI KONJ
tvoj je letio s divljim guskama
i sletio na hercegovačke livade
moj se propinjao podno ivančice
grom i munja među slabinama
malo podalje od rasnih kobila
tvome se vijorila griva lepršala krila
moj se pojavio iz mitoloških daljina
zapanjila me njegova božanskost
strast i slast oplođivanja
slavimo istog krilatog konja
ti ispod čvrsnice i vran planine
ja ispod ivančice i donačke gore
uz mineralna vrela u rogaškoj slatini
gdje je prema starodrevnoj legendi
sam pegaz udario kopitom o tlo
GROMOVI
gromovi koji večeraju
za mojim davnim stolom
na beogradskoj zvezdari
gromovi iznad ade ciganlije
gromovi bez kiše i bez oblaka
gromovi iz čađavih pušaka
gromovi koji ubijaju pastuhe
gromovi koji ubijaju zvijeri
gromovi koji ubijaju ljude
gromovi koji ne misle
gromovi koji ne dangube
gromovi koji ne pišu pjesme
PODOSOJE I VRBIŠNICA
tvoje rodno selo podosoje
smješteno je ispod brda osoja
između imotskog i zagvozda
moje rodno selo vrbišnica
u sjeverozapadnom kutku hrvatskog zagorja
dobilo je ime po visokim vrbama
bilo je to sasvim uobičajeno ime
sve do mojih gimnazijskih dana i saznanja
da je najpoznatiji slovenski pjesnik
rođen u selu vrba
vrba – vrbišnica
kakvog li zemljopisnog bljeska
koji već više od pola stoljeća
rasplamsava u meni žar
ovozemaljskosti
LOZA OD PJESAMA
tvoje pjesme ostale pod kamenjem
postale kamenje u podosoju
iz podosojskog kamenja
sve do dubrave puščanske
uzvija se uza te zmija mladoženja
i loza od pjesama koje pelazg nije
natovario na mazgu
nije htio pretovariti svoju mazgu
kao što bi je ti pretovario te bi jadna
pod tvojim tekstovima crknula
pelazg je bio izbirljiviji i čovječniji
ostavio je poneki grozd
za one poslije sebe
SAMOTNIK
nema toga među nama
koji o sebi ne misli da je poseban
da je prikraćen zaobiđen prešućen
da mu je ukraden vijenac
o tvojim pjesničkim zbirkama i knjigama
objavljeno je stotinjak a možda i dvjestotinjak
što kraćih što duljih i značajnijih tekstova
ali ti tvrdoglavo ustrajavaš na tome
da su tvoje pjesme i knjige ostale
nepročitane i neprocijenjene
ostaješ samotnik samorast i samouk
drvo koje daje plodove grke i trpke
plodove bez kojih se ne može
u ovo oskudno vrijeme
JARČEVA MJEŠINA
zaklati jarca u plamenu dana
oboriti ga pred kućnim pragom
lijevim koljenom pritisnuti prsa
na suncu užariti dugi nož
sunčevu vatru prenijeti u krv
suncem ogorjeti mješinu za vino
zatim iščupati nož iz jarčjeg srca
obrisati ga o kostrijet njegova stegna
i metnuti pod gredu potleušice
nakon toga zguliti kožu s jarca
te još u toplu kožu naliti mošt
da u jarčevoj mješini dozre
u pijanu zemaljsku krv
RASKRIŽJA
u tvojim pjesmama
često se spominju raskrižja
pa se tako na šetnjama s kućnim ljubimcem
rado prisjetim raskrižja iz mog djetinjstva
sastojalo se od trgovine krčme postolarske radionice
kovačnice krojačnice i meni svakako najdraže brijačnice
u kojoj sam kao radoznali dječarac upijao svaku riječ
živahnog gospodina puheka u bijelom mantilu
ispred ogromna uokvirena zrcala
prostoriju je iznajmio od škrte učiteljice
koja je po svršetku drugog svjetskog rata
nasula sebi u oči crvenu ljutu papriku
taj neobičan događaj ljudi su različito tumačili
jedino je gospodin puhek bio čvrsto uvjeren da se učiteljica
svojim prosvjednim činom htjela zapravo osvetiti mladom kapelanu
koji je očito bio zaljubljeniji u bijelu kobilu iz pasmine lipicanaca
negoli u napasnicu iz prve klupe do glavnog oltara crkvi
CRKVA SVETOG IVANA
tvoje groblje je kod crkve svetog nikole
a moje kod crkve svetog ivana krstitelja
uređeno nekoliko mjeseci prije mog rođenja
te mogu kazati da sam star kao groblje
između brižno uređenih grobova
i sve raskošnijih mramornih spomenika
u hladovini i milovanju čempresa
širi se moja loza i rodbina
ilovača životarenja
životarilo se u oskudici i neimaštini
od danas do sutra s malo nečiste savjesti
ili putra na glavi ali nikad očajnički
POKOJNI DJED
ti često spominješ djedove i pradjedove
ja se tek tu i tamo sjetim svog pokojnog djeda
kako sjedi na prednjoj strani drvenih kola
prstima jedne ruke uvija žućkaste brkove
a bičem u drugoj upravlja kravama koje nas
polako voze prema otkupnoj stanici jabuka
spominjao je bilježnika halbeka
gospodsku kuriju iz koje je desetljećima
vedrio i oblačio po okolnim selima i zaseocima
postao je otmjen gospodin dugih uvijenih brkova
uživao među stranom gospodom a po pričanju starijih
najveći užitak pričinjalo mu je spavanje s odabranim
sluškinjama i težakinjama na njegovim njivama
ako bi se koji muž pobunio dobio bi njivicu ili kravicu
i morao je biti kuš – žestio se moj djed na bilježnika
a ja bih u svom maštanju uživao u perivojima
za prepunim stolom u sjenici ispod borova
PUČKA PREDAJA
ti si nedostižan u svojim legendama
a meni preostaje tek pokoja pučka predaja
o tome kako se grof ratkaj iz velikog tabora
utaborio na marijinom brijegu taborsko
i čekao najezdu turaka s istoka
čitavu noć probdjeli su u zagovoru
blaženoj djevici nebeskoj gospi i tješiteljici
a kad im je sutradan javljeno da su turci zaobišli brijeg
skrenuvši prema maceljskoj šumi i dravskom polju
odlučili su na tom brijegu u znak zahvalnosti
podignuti zavjetnu crkvu gospe taborske
sjećam se kako su o blagdanu male gospe
na marijin brijeg iz okolnih župa hodočastili
muževi i žene u narodnim nošnjama
puzajući na koljenima oko oltara
BOŽICA I MASLINA
prepoznao sam je kao božicu
u dvoranama i na hodnicima
beogradskog univerziteta
nosila je na glavi vijenac
od zelena žita i morske pjene
za njom je koracala maslina
hodajući gradom ušetala je
u kuhinju i postelju jednog ekonomista
kuhala mu (širi se dalek miris ambrozije)
prala (nausikaja u odsjaju lanenih košulja)
rađala djecu (dvije kćerke i sina)
u ženskim časopisima izlazile joj slike
dobila za njih čak dvije-tri nagrade
a što li je bilo s maslinom
je li se vratila u opuzen
ili možda na cipar
GUDELJEV TENK
lirski tenk
svileni tenk
vuneni tenk
tenk od magle i mjesečine
tenk s oklopom od đurđevka i snijega
tenk oklopljen toplim rukama
tenk oklopljen mozartovom muzikom
tenk imenom ljetni dašak
tenk s ljudskim licem
tenk dobre namjere
tenk blage smrti
anđeoski tenk
HRVATSKI BISKUP
to je onaj u vučjoj koži
u naramku mu jaganjac božji
nad glavom jastreb
dolazi iz dinarskog krša
oženjen je žena mu vučica
sestra mu zmija
crkva mu pećina
kadi mirisnim dimom kadulje
pričešćuje kljenovom korom
prokleo ga sveti otac u rimu
izopćila sveta rimokatolička crkva
glagoljaša koji piše ćirilicom
ne daju mu ni u zadar ni u split
pripremaju lomaču za heretika
bacaju na nj drvlje i kamenje
U SUSRET MI DOŠAO PJESNIK
na beogradskim terazijama
u susret mi došao pjesnik gudelj
obradovao me priznanjem
da je s velikim užitkom čitao moj rukopis
rekao mi da je zbirka izvrsna i mogu je
slobodno ponuditi izdavačkoj kući
zajedno smo produžili u klub inženjera i tehničara
gdje je naručio kavu i pozdravljao se sa znancima
prema svima jednako nasmiješen
u razgovoru sa mnom zanosno otvoren
više se napokon nisam osjećao početnikom
ne znam što je u ta dva sata bilo značajnije
njegovo zanosno pripovijedanje
ili moje gordo slušanje
PJESMOTVOR
tvoje tajne pjesme
prometnule se u jarebice i zmije
jabukama zamirisale
pšeničnim tijelom i krušnom dušom
pjesma stvorenje i pjesma stvor
jednom riječi pjesmotvor
i poneka neiskaziva riječ
gdje se ne stari i ne umire
munja napiše prvi stih
zadnji iskreše grom
NAŠA ZEMLJA
tuklo je tvoje srce za hrvatsku
tuklo moje srce o tvoje srce
o zemlju ilirsku i zmijsku
riječi iz kojih je poteklo cvijeće zla
riječi iz dubrovačkih zidina
iz carigradskih arhiva
iz mletačkih tamnica
iz bečkog dvora
ratnici za nečasnu baštinu
za papinsko predziđe kršćanstva
za konjima zgaženu monarhiju
za ognjište na kojem plamsa
zemlja zmijska hrvatska
KOST PO KOST
ti iz jadranskog krša
ja iz zagorske ilovače
čupamo kost po kost
s mukom sastavljamo
tijelo i tekst
pčele iz pradjedovskih
ulijeću u naša usta
iz krša naših tijela i tekstova
sikću klikću govore i zavijaju
ptičji zmijski i ljudski jezici
VEČERA
iz lubanja naših djedova
stegnutih između koljena
večeramo kruha ječmena
ilirski naš bog
sav rutav s vučjom glavom
kopljem ubija poskoka
slušamo kako more
potresa sredozemlje
i naše kosti
kroz šuplje kosti
kroz ječmene slamke
zovu nas naši djedovi
zasiplju nas bajamima
orasima suhim grožđem
i zemljom pjeskovitom
ZRNO SMRTI
pod jezikom nosiš zrno smrti
u pupku klicu života
smrt je tvoje zvono
a život klatno u tom zvonu
što bi tvoj život bez smrti
što bi smrt bez tvog života
u rujnu ti u krv uplove zmije
u ožujku te po licu ližu munje
u međuvremenu se istrgle rečenice
smišljene prije rođenja i poslije smrti
DUŠA LIJEPO SIVA
s balkona hotela issa
promatrao sam izlazak jutarnjeg sunca
i najživlje osjetio tračak božanske topline
razgledali smo sve znamenitosti otoka
kupali se u uvali od srebrnih oblutaka
posjetili kut komižu i titovu špilju
u selu podšpilje kušali smo
viška vina vugavu i plavac
rakiju rogačicu i kadulju
jeli višku pogaču
uz plivanje i sunčanje
pročitao sam roman sive duše
i ostao zatečen priznajem junakinje
nikad nisam srela ni gada ni sveca
ništa nije posve crno posve bijelo
prevladava duša lijepo siva
U ZAOSTROGU
svojom pjesmom zaostroškoj gospi
podsjećaš me na ljetovanje u zaostrogu
kad sam rano ujutro prigibao koljeno
ispred nadgrobne ploče fra andriji
nakon jutarnjeg obreda u crkvi uznesenja
obilna doručka u samostanskom klaustoru
gvardijan fra ante otključava prostorije muzeja
s ostavštinom slika hrvatskih likovnih majstora
te zlatorezima srednjovjekovnih velemajstora
razgledavamo samostansku knjižnicu i arhiv
divimo se brižno sačuvanim inkunabulama
ovjenčan časnom hrvatskom starinom bio sam
za večerom pod svjetiljkama usplamtjelih baklji
ispunjen tjelesnom vedrinom i duhovnom puninom
kršnog hrvatskog čovjeka kakav je petar gudelj