Horda bezimenih u Beogradu fizički napala je Vladimira Arsenijevića jer je vršio svoju građansku dužnost.
Svakoj će zajednici doći vrijeme da se ispovjedi što je učinila za druge. Najprije za one koji su stradali zbog zločina počinjenih u njezino ime. A onda i za one na čije su stradanje svijet i sve druge zajednice reagirali ravnodušnošću. S ovom ispovijedi, koja se u nepravilnom vremenskom ritmu odvija unutar povijesti čovječanstva, zajednice se dijele na civilizirana društva i na utočišta bezimenih i beslovesnih hordi.
Beograd i Srbija civilizirano su društvo, zato što se u Beogradu i Srbiji, bez obzira na moguću pogibelj i na prijezir moralno tupih i zaostalih, obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, ali i zato što su građani Beograda i Srbije vozili humanitarnu pomoć građanima Ukrajine, tamo sve do Harkiva.
To će se znati kad dođe vrijeme za ispovijed što su Beograd i Srbija učinili za druge.
Vršeći svoju građansku dužnost, čuvajući sjećanje na pogrom u Srebrenici, Vladimir Arsenijević branio je plemenitost zajednice kojoj pripada. Što je veći otpor vlasti prema onom što on radi i što je okrutnija horda bezimenih, to se ta plemenitost jasnije ističe. Premlaćivanje građanina koji je vršio svoju građansku dužnost donosi tjelesnu bol jednome čovjeku, ali je time samo dodatno naglašena plemenitost zajednice koju on zastupa. A onda i činjenica da čovjek u ovakvim trenucima naprosto mora pripadati: ili zajednici plemenitih, ili hordi bezimenih. Ili onima koji premlaćuju, ili onima koji se solidariziraju s onim koga tuku, i to po cijenu da i sami budu pretučeni. Između je ništa. Nema neutralnih.
Beograd i Srbija civilizirano su društvo, zbog Vlajse i ljudi kakav je on.
Vlajsa
Horda bezimenih u Beogradu fizički napala je Vladimira Arsenijevića jer je vršio svoju građansku dužnost.
Svakoj će zajednici doći vrijeme da se ispovjedi što je učinila za druge. Najprije za one koji su stradali zbog zločina počinjenih u njezino ime. A onda i za one na čije su stradanje svijet i sve druge zajednice reagirali ravnodušnošću. S ovom ispovijedi, koja se u nepravilnom vremenskom ritmu odvija unutar povijesti čovječanstva, zajednice se dijele na civilizirana društva i na utočišta bezimenih i beslovesnih hordi.
Beograd i Srbija civilizirano su društvo, zato što se u Beogradu i Srbiji, bez obzira na moguću pogibelj i na prijezir moralno tupih i zaostalih, obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, ali i zato što su građani Beograda i Srbije vozili humanitarnu pomoć građanima Ukrajine, tamo sve do Harkiva.
To će se znati kad dođe vrijeme za ispovijed što su Beograd i Srbija učinili za druge.
Vršeći svoju građansku dužnost, čuvajući sjećanje na pogrom u Srebrenici, Vladimir Arsenijević branio je plemenitost zajednice kojoj pripada. Što je veći otpor vlasti prema onom što on radi i što je okrutnija horda bezimenih, to se ta plemenitost jasnije ističe. Premlaćivanje građanina koji je vršio svoju građansku dužnost donosi tjelesnu bol jednome čovjeku, ali je time samo dodatno naglašena plemenitost zajednice koju on zastupa. A onda i činjenica da čovjek u ovakvim trenucima naprosto mora pripadati: ili zajednici plemenitih, ili hordi bezimenih. Ili onima koji premlaćuju, ili onima koji se solidariziraju s onim koga tuku, i to po cijenu da i sami budu pretučeni. Između je ništa. Nema neutralnih.
Beograd i Srbija civilizirano su društvo, zbog Vlajse i ljudi kakav je on.