zezao se vitez grigor sa djecom i za njih, izmišljao i nudio što god stane u stih. zezao se analogno, interneta nema, ali ipak u srž uš’o medijskih problema.
na sjevernom polu smrzla se santa. u jednoj kuhinji procurila kanta. u argentini se zaobadalo devedeset krava. u africi jedan slon očepio mrava. jedan komarac odlutao nepoznato kuda, a muha za njim plakala, plakala kao luda. jedan miš se prehladio i kiše sve više, gologlav je trčkarao za vrijeme kiše.
(ne znam zašto grigor nije stihovao prȁvo, koji mu je, k’o pjesniku, tada bio đavo. škripi pjesma aritmijom, slogova mu manjka, može svaki teoretik da njega opanjka.
ali nismo ovdje zato da brojimo slova, nego da se pritom kaže poruka nam ova…) dal’ se nešto stvarno zbilo ili je sve lažno u današnjim medijima više nije važno,
nit’ je važno koliko je neka novost važna sve dok netko lovu zgrće zbog naslova snažna, kad odlučiš da ćeš sjesti pred ekrane male, odškrinuti televizor, otvorit’ portale.
državnici, biznismeni i fukara razna, devedeset posto toga – bulažnjenja prazna. da bi nešto negdje bilo jako klikabilno, prepričaj to idiotski ili pak debilno.
osobica, selebriti ako hoćeš biti: ništarija ili nitkov postani sad i ti. pamet škodi (dokazano!), a moral još više, prosperira samo onaj tko smisao briše.
šuplja kanta ili muha ili slon spram mrava, il’ komarac lutajući, argentinska krava – grigorovi svi likovi nebitnim se čine, al’ pogledaj malo bolje što nas danas brine!
krmivo za konzumente nebitnost je stalno – vitez mozgom dokučio, a ja digitalno.
vitezove novosti iz poderane vreće
zezao se vitez grigor sa djecom i za njih,
izmišljao i nudio što god stane u stih.
zezao se analogno, interneta nema,
ali ipak u srž uš’o medijskih problema.
na sjevernom polu smrzla se santa.
u jednoj kuhinji procurila kanta.
u argentini se zaobadalo devedeset krava.
u africi jedan slon očepio mrava.
jedan komarac odlutao nepoznato kuda,
a muha za njim plakala, plakala kao luda.
jedan miš se prehladio i kiše sve više,
gologlav je trčkarao za vrijeme kiše.
(ne znam zašto grigor nije stihovao prȁvo,
koji mu je, k’o pjesniku, tada bio đavo.
škripi pjesma aritmijom, slogova mu manjka,
može svaki teoretik da njega opanjka.
ali nismo ovdje zato da brojimo slova,
nego da se pritom kaže poruka nam ova…)
dal’ se nešto stvarno zbilo ili je sve lažno
u današnjim medijima više nije važno,
nit’ je važno koliko je neka novost važna
sve dok netko lovu zgrće zbog naslova snažna,
kad odlučiš da ćeš sjesti pred ekrane male,
odškrinuti televizor, otvorit’ portale.
državnici, biznismeni i fukara razna,
devedeset posto toga – bulažnjenja prazna.
da bi nešto negdje bilo jako klikabilno,
prepričaj to idiotski ili pak debilno.
osobica, selebriti ako hoćeš biti:
ništarija ili nitkov postani sad i ti.
pamet škodi (dokazano!), a moral još više,
prosperira samo onaj tko smisao briše.
šuplja kanta ili muha ili slon spram mrava,
il’ komarac lutajući, argentinska krava –
grigorovi svi likovi nebitnim se čine,
al’ pogledaj malo bolje što nas danas brine!
krmivo za konzumente nebitnost je stalno –
vitez mozgom dokučio, a ja digitalno.