Ustav školskih zatočenika

U ime svih školskih zatočenika diljem svijeta
U ime tog malodobnog mučeništva za koje nijedna crkva i nijedan svećenik nikad i nigdje ne moli, a najmanje to čini hrvatski svećenik
U ime nemogućnosti da se oprosti onom koji oprost ne traži
U ime nemogućnosti da se oprosti onom koji misli da nije odgovoran i da nije kriv
U ime školskog sustava stvorenog po uzoru na logore
U ime svijeta koji funkcionira na zakonu jačega
U ime svih onih koji vide i ne čine ništa
U ime svih onih koji čuju i ne čine ništa
U ime svih onih koji pretpostavljaju ali nikad ne pitaju
U ime svih onih koji kažu da to nije njihova stvar
U ime svih školskih zatočenika diljem svijeta kojima nitko ne staje u zaštitu i čija se patnja ni na čijim usnama ne pojavljuje
U ime roditelja koji ne znaju kako zaštititi vlastitu djecu od druge djece
U ime roditelja čija djeca zlostavljaju drugu djecu
U ime te djece,
Na kraju, u ime Isusa Krista koji je svom izdajniku oprostio i uveo ga u Kraljevstvo nebesko i tako amnestirao svako buduće zlo i omogućio nesmetan i prohodan put svemu onome protiv čega se navodno borio
U ime Njegove naivnosti, u ime te blesave i djetinje vjere u dobro u ljudima, u ime nečije tuđe mašte na kojoj naša civilizacija počiva, 

donosim ovaj Ustav koji vrijedi u svim mjestima na svijetu gdje je organiziran obrazovni sustav kroz pohađanje nastave u zatvorenim, posebno betonskim objektima 

Donosim ovaj Ustav kako bih retroaktivno zaštitila sebe i one koje tek treba zaštiti, a to neće učiniti nitko nikada i nigdje. 

Članak 1. Nikome se ne žali. Nitko ti neće vjerovati. Ako kažeš roditeljima, reći će da preuveličavaš, lažeš, izmišljaš, manipuliraš. 

Članak 2. Ne žali se organima vlasti u školi. Razrednik, profesori, nastavno osoblje, pedagozi, psiholozi biraju uvijek ne baviti se problemima. Ako se žališ na problem, u njihovim si očima, problem ti. Nove probleme će ti donijeti njihovo bavljenje tobom kao problemom. 

Članak 3. Ako si ikako u mogućnosti, na svaku uvredu reagiraj, na svaki udarac reagiraj. Pokušaj se naučiti osloboditi straha i uzvratiti. Ako samo jednom vratiš, drugačije će te gledati. 

Članak 4. Ne očekuj od drugih da stanu u tvoju obranu i zaštitu. Neće nikada. Većina je uvijek na strani zlostavljača. Zlostavljač je taj koji publiku traži i uvijek je dobije. Količina nasilja koju osoba proizvodi proporcionalna je publici koja ga prati. 

Članak 5. Iako ti se tako ne čini, školsko zatočeništvo moguće je preživjeti. Od njega ćeš se kasnije dugo oporavljati. Država ti neće platiti toplice i psihoterapiju. To moraš sam. Ali svaki je školski zatočenik navikao na to da sve mora sam. 

Članak 6. Nikada ne zaboravi da si bio školski zatočenik. To duguješ onima koji će tek biti zatočeni. Ako im možeš pomoći, pomozi. 

Članak 7. Nikada ne dopusti da drugi tvoje zatočeništvo poopćavaju i banaliziraju. Zlostavljačiki i zatočenički sustav nije bio banalan u namjeri da ti oduzme život.  

Članak 8. Ne boj se svjedočiti o svom zatočeništvu. Strah vodi do toga da zauvijek ostaneš zatočenik.

Članak 9. Ne srami se vlastitog zatočeništva. Sram vodi do toga da zauvijek ostaneš zatočenik. 

Članak 10. Ne živi u samoprogonstvu. Nemoj gajiti iluziju da bi te zatočeništvo izbjeglo da si bio drugačiji. Zatočenik ne mora ništa konkretno učiniti da bi to postao: dovoljno je da je živ. Sjeti se zatočenika iz Perna – 36. 



Gloria Lujanović 30. 09. 2024.