Moja majka neprestano je propuštala život i kad sam se prepala poezije kao što se ona prepala mene, shvatila sam da smo odgodile upoznavanje: odrasla sam ne poznajući svoju majku, a ona je ostarjela ne znajući o meni ništa osim kako me nahraniti
Moja majka mogla je biti bilo čija majka, nosila sam je što dalje od sebe, pokazivala kao dio neobičnog identiteta: Moja majka vjeruje u motike, zemlju i jednog sasvim običnog boga koji će uskoro, sigurna je, zapaliti svijet Moja majka često ne može usnuti do jutra i tad piše pjesme iako gotovo da jedva čita Snalažljiva, podigla nas je iz kruha i prežgane juhe: glad je tih godina bila velika, ali moja je majka bila lukavija Moja majka ne pere zube uvjerena da je sad već zaista kasno za sve to kao što je to bilo cijeloga života S njenih četrdeset godina prvi puta dopustila je da joj obrijem pazuha Nikad se nije našminkala, moja majka, i ne zna razgovarati sa školovanim ljudima, ali može uzgojiti dovoljno povrća da se nitko ne treba bojati gladi Da, slična sam joj kao što voljene kćeri jesu slične izostanku nježnosti Da, slična sam joj kao što bilo koja tuga nalikuje onoj drugoj
Prema nepouzdanim sjećanjima moja majka nikad nije obukla suknju i dok su mi ruke bile još sasvim malene dugom kosom škakljala je njihovu upornost Kasnije je uvijek izgledala poput dječaka, kao što izgledam i ja, ukopana čvrsto u rahlost tla, ali puno nesigurnija od nje u beskonačnom tijelu žene
*****
Prvonagrađena pjesma konkursa za pjesničku nagradu “Milo Bošković” Centra za kulturu Kolašin.
Pjesma “Upoznavanje“, koja se svojom literarnom vrijednošću posebno izdvojila u odnosu na ostale pjesme pristigle na ovogodišnji konkurs, predstavlja intiman, psihološki kompleksan i, najzad, stilski veoma izbrušen pogled na dominantnu, majčinsku figuru – središte poetskog mikrokosmosa smještenog u “beskonačnom tijelu žene”. Zahvaljujući brižljivo odabranim tehnikama, sve što je u njoj duboko lično postaje univerzalna vrijednost: ona sobom nosi sasvim novi poredak unutar kojeg se generacijski kontakt percipira kao važno i, prije svega, zacjeljujuće iskustvo. Svaki naredni stih je mali doprinos promijenjenom životu, novoj klasnoj borbi koja proističe iz prevrednovanja društvenih (pogotovo rodnih) uloga, zbog čega vjerujemo da će ova pjesma zaslužiti znalački tretman kritike.
Upoznavanje
Moja majka neprestano je
propuštala život
i kad sam se prepala poezije
kao što se ona prepala mene,
shvatila sam da smo odgodile upoznavanje:
odrasla sam ne poznajući svoju majku,
a ona je ostarjela ne znajući o meni
ništa osim kako me nahraniti
Moja majka mogla je biti bilo čija majka,
nosila sam je što dalje od sebe,
pokazivala kao dio neobičnog identiteta:
Moja majka vjeruje u motike, zemlju
i jednog sasvim običnog boga
koji će uskoro, sigurna je, zapaliti svijet
Moja majka često ne može usnuti do jutra
i tad piše pjesme iako gotovo da jedva čita
Snalažljiva, podigla nas je iz kruha i prežgane juhe:
glad je tih godina bila velika, ali moja je majka bila lukavija
Moja majka ne pere zube
uvjerena da je sad već zaista kasno za sve to
kao što je to bilo cijeloga života
S njenih četrdeset godina
prvi puta dopustila je da joj obrijem pazuha
Nikad se nije našminkala, moja majka,
i ne zna razgovarati sa školovanim ljudima,
ali može uzgojiti dovoljno povrća
da se nitko ne treba bojati gladi
Da, slična sam joj
kao što voljene kćeri
jesu slične izostanku nježnosti
Da, slična sam joj
kao što bilo koja tuga
nalikuje onoj drugoj
Prema nepouzdanim sjećanjima
moja majka nikad nije obukla suknju
i dok su mi ruke bile još sasvim malene
dugom kosom škakljala je njihovu upornost
Kasnije je uvijek izgledala poput dječaka,
kao što izgledam i ja,
ukopana čvrsto u rahlost tla,
ali puno nesigurnija od nje
u beskonačnom tijelu žene
*****
Prvonagrađena pjesma konkursa za pjesničku nagradu “Milo Bošković” Centra za kulturu Kolašin.
Obrazloženje predsjednice žirija Tijane Rakočević:
Pjesma “Upoznavanje“, koja se svojom literarnom vrijednošću posebno izdvojila u odnosu na ostale pjesme pristigle na ovogodišnji konkurs, predstavlja intiman, psihološki kompleksan i, najzad, stilski veoma izbrušen pogled na dominantnu, majčinsku figuru – središte poetskog mikrokosmosa smještenog u “beskonačnom tijelu žene”. Zahvaljujući brižljivo odabranim tehnikama, sve što je u njoj duboko lično postaje univerzalna vrijednost: ona sobom nosi sasvim novi poredak unutar kojeg se generacijski kontakt percipira kao važno i, prije svega, zacjeljujuće iskustvo. Svaki naredni stih je mali doprinos promijenjenom životu, novoj klasnoj borbi koja proističe iz prevrednovanja društvenih (pogotovo rodnih) uloga, zbog čega vjerujemo da će ova pjesma zaslužiti znalački tretman kritike.