Ulaz za djecu i vojnike/4

Na Starome placu bio je ulaz za djecu i vojnike. Dok su basovi i baritoni skandirali “Pero, majstore”, mi smo sopranima uzvraćali “Borota, pederu!”

***

Kad se nismo igrali kauboja i indijanaca, bili smo partizani i Švabe. Mi. Ja sam bio Nijemac.

Zanimljivo, dok se klinci dogovaraju tko će zauzeti koju stranu, kome priliči uloga hrabroga gerilca koji je ustao protiv mrskoga zavojevača, a koga sljeduje rola okupatora zadojenog idejom o rasnoj supremaciji, jedino što se računa su kriteriji arijevštine.

Lijepi, snažni, visoki i skladno građeni – dakle, iberkinderi – postaju partizani, a mi preostali – niski, mršavi, debeli, kilavi… – Švabe.

Toliko sam dao Njemačkoj. Hoće li mi Njemačka to ikada vratiti?

***

“Šta god se odsvira na crnin tipkama, ispadne dobro.”

“Ma je?”

“Majke mi! Slušaj ovo… Ili ovo… ili…”

“Jebate, da ne poviruješ!”

D. je uvijek nalazio lakši i kraći put. Bio je kralj prečice.

Možda je zato i umro kako je umro, preko noći, preko reda.

***

Prije se stvari nisu bacale kao danas. Krpili smo, prekrajali, lijepili, lemili, varili, zakucavali, brusili, blanjali, ravnali, bojali, dodavali, oduzimali…

Svijet se tada mogao popraviti.

Ivica Ivanišević 10. 03. 2014.