Trojanske pjesme/3

Srdžba

Samo tuđa krv je ugasiti može,
A korijen joj iz dna vremena niče
I duž cijele historije se pruža.

I kralju, i caru, i običnom robu
Isto odsijeca glavu,
I svemoćne bogove
S prijestolja nevidljivih ruši,
A ne vidi se, samo bubnja,
U čeonoj veni i cijelom svijetu,
U istom ritmu.

Od čega je ne znaju
Ni zvjezdoznanci, ni vračevi stari,
Niti joj sastav odrediti mogu
Nobelovci u nepreglednim laboratorijama,
A kola svijetom kao i riječ Božija
I usavršava tehnike ubijanja.

Ima svojstva energije i brzine
I dala bi se izračunati
Kad bi postojala matematička formula
Za ritam srčanog mišića
I treperenje duše u užasu.
A pretvorena u svjetlost
Obasjala bi vaseljenu
I ono ništa izvan nje.

Ne teče, već se akumulira i jača
Dok ne provali sve ustave, kao povodanj.
Iza tog samo leševi i grobišta
I svijet naš što se na njima gradi,
Sve dok ga njegova ne proguta srdžba,
Kao da običan zapališ papir.

Kako si, majstore slijepi,
Znao joj vrijednost i suštinu
I da na njoj sazdani su
Svjetovi svi što ih jezik zna,
Kad si boginju molio
Da onu Ahileja Peleju sina
Opjeva ti.