ime mi je bilo Hatidža
posljednja sam koja
ukopava posljednju kost
mog najsavršenijeg djela
prije nego ga preuzme zemlja
_______ista u kojoj je bio ista po _______kojoj su ga premještali _______ista iz koje su ga izvadili _______oprali očistili _______upakovali u celofan
svoje ću kosti spustiti
prvo i tako smo umrli
skupa
danom kad mi ga uzeše
jedanaestog
jula više neće
biti u
kalendarima
NEVER FORGET SREBRENICA
pogrešan je slogan grad može promijeniti
ime dobiti nove gospodare kao što i jeste
preći sa jedne lokacije na drugu kao i
grobnice – od primarne do tercijarne
dobiti nove stanovnike probuditi se
okovan ledom prvog jutra sljedećeg
ledenog doba može presušiti kao
Atakama promijeniti nadmorsku visinu
spustiti se do nivoa gdje se miješaju
srebro i sol
nije potrebno ponavljati da se sjetimo
mrtvih kvarimo im njihov vječni mir i
rahatluk pošteđeni su svijeta što ih
kao kompozicije stočnih vagona sa blagom
izda
proda
pobi
preda
u osveštane i posvećene
klaonice sjećanje na mrtve
svakako je lični čin često izaziva
noćne more znojenje dlanova i
nelagodu
kod svih osim zločinaca
kako onih s čijih ruku još uvijek kaplje krv
tako i onih koji su ruke oprali
neki su bili fini u rukavicama a
neki opet izuzeli sebe jer su
kažu
istog boga pastva kao i mrtvi
a stvarno je nemoguće i nezabilježeno u historiji
da izdaja postoji u rječniku istoga im boga
zločinci!
njih se treba sjećati
prozivati i dozivati ih
prstom pokazivati njihova
imena masnom olovkom
podvlačiti u udžbenike
stavljati u tržnim centrima
njihova imena i zločine
kačiti
sa uskličnikom kao na akcijskim ponudama
ne zaboravimo ubice
mnogo je prikladniji vapaj
Mrtvi oni
se šute
živi
se pišu malim slovom
JEDANAESTI U JULU
Pjesnik će opjevati i vlastitu smrt
I krik koji dolazi poslije
Poezija je toliko moćna
Muzika će i nijeme naučiti da govore
Slijepe da vide najljepše jutro
Svakog dana osim jedanaestog u julu
Na taj dan u Srebrenici
Poezija će pognuti glavu
Muzika će slušati tišinu dok pjeva
Njima većima od života
Meni i jedinom sinu
Tog dana dok ležimo zagrljeni
U praznim posteljama domaćina
Gdje tek pokoju kost prekriva
Samo studen zemlje
I toplina sjećanja preživjelih
Pamti sine njihovo gostoprimstvo
I blagoslovljenost doma njihova
Tri pjesme o Srebrenici
POSLJEDNJI JEDANAESTI JULI
ime mi je bilo Hatidža
posljednja sam koja
ukopava posljednju kost
mog najsavršenijeg djela
prije nego ga preuzme zemlja
_______ista u kojoj je bio ista po
_______kojoj su ga premještali
_______ista iz koje su ga izvadili
_______oprali očistili
_______upakovali u celofan
svoje ću kosti spustiti
prvo i tako smo umrli
skupa
danom kad mi ga uzeše
jedanaestog
jula više neće
biti u
kalendarima
NEVER FORGET SREBRENICA
pogrešan je slogan grad može promijeniti
ime dobiti nove gospodare kao što i jeste
preći sa jedne lokacije na drugu kao i
grobnice – od primarne do tercijarne
dobiti nove stanovnike probuditi se
okovan ledom prvog jutra sljedećeg
ledenog doba može presušiti kao
Atakama promijeniti nadmorsku visinu
spustiti se do nivoa gdje se miješaju
srebro i sol
nije potrebno ponavljati da se sjetimo
mrtvih kvarimo im njihov vječni mir i
rahatluk pošteđeni su svijeta što ih
kao kompozicije stočnih vagona sa blagom
izda
proda
pobi
preda
u osveštane i posvećene
klaonice sjećanje na mrtve
svakako je lični čin često izaziva
noćne more znojenje dlanova i
nelagodu
kod svih osim zločinaca
kako onih s čijih ruku još uvijek kaplje krv
tako i onih koji su ruke oprali
neki su bili fini u rukavicama a
neki opet izuzeli sebe jer su
kažu
istog boga pastva kao i mrtvi
a stvarno je nemoguće i nezabilježeno u historiji
da izdaja postoji u rječniku istoga im boga
zločinci!
njih se treba sjećati
prozivati i dozivati ih
prstom pokazivati njihova
imena masnom olovkom
podvlačiti u udžbenike
stavljati u tržnim centrima
njihova imena i zločine
kačiti
sa uskličnikom kao na akcijskim ponudama
ne zaboravimo ubice
mnogo je prikladniji vapaj
Mrtvi oni
se šute
živi
se pišu malim slovom
JEDANAESTI U JULU
Pjesnik će opjevati i vlastitu smrt
I krik koji dolazi poslije
Poezija je toliko moćna
Muzika će i nijeme naučiti da govore
Slijepe da vide najljepše jutro
Svakog dana osim jedanaestog u julu
Na taj dan u Srebrenici
Poezija će pognuti glavu
Muzika će slušati tišinu dok pjeva
Njima većima od života
Meni i jedinom sinu
Tog dana dok ležimo zagrljeni
U praznim posteljama domaćina
Gdje tek pokoju kost prekriva
Samo studen zemlje
I toplina sjećanja preživjelih
Pamti sine njihovo gostoprimstvo
I blagoslovljenost doma njihova
Svakog drugog dana