Tri pjesme ili Smetovi, Cipele, Čipka

Smetovi

U prodavnici igračaka –
peć na drva. Hladna.

Ogrnuta bundom,
ispijena prodavačica klati se za pultom –
pita, šta sam trebao.

Kratkim pogledom
pređem preko staklenih polica –
plastične igračke odavno se sprijateljile
u čekanju da neko po njih dođe.
Da ih odnese djeci.

Ostavim ih u prašini, ostarjele.
I povijenu, za pultom prodavačicu
ostavim – da djelje drvenog konjića
od cjepanice.

Iz zime, zakoračim u zimu.

Cipele

Kada joj je za studentskih dana
majka dala novce
da kupi nove cipele,

Ona, kaže, usput svratila u knjižaru
da razgleda knjige i osjeti
drag miris

Tamo nabasala na Krležin komplet
i po sniženoj cijeni
radosna ga dovukla kući

Majka rekla:
Sad nek’ te Krleža čuva od kiše!
Ja se nešto, razniježio
i poljubio je

Čipka

Nepregledna, nastani se
U mene, nelagoda, i stid

Kada zamislim, u borbi
Za crkavicu, okopnjelu
I ne baš lijepu, komšinicu

Kako, u kasnim pedesetim
Sa tajnom ušteđevinom
Odlazi do drugog grada

Da prvi put, kupi čarape
Sa čipkom i halterima

Kako ih, pred ogledalom
Stidna i sretna, navlači

Da za godišnjicu braka
Iznenadi utučenog muža
Koji već uveliko, hrče