Tri pjesme

Ne znam što mi je

Ne znam što mi je
pa me tuga mori.
Ne znam što mi je
pa mi se ne zbori.

I kad hodam
kao da u mjestu stojim.
I kad govorim
kao da samo
tuđe riječi brojim. 

A sve me boli
i ništa me ne boli.
I sve pamtim
a ništa i ne pamtim.

Tužno li je
sve što me mori.
Mučno li je
sve što se o meni zbori.

Ne znam što pamtim
a ne znam ni što
ne pamtim.
Od tuge i boli.

Prije smrti

Prije smrti učinit ću sve
protiv smrti.

Ako je ona vječna,
zašto ne bih bio i ja vječan?

Ako ona nije završetak svega,
nije ni moj život
samo priprema za nju? 

Jer,
kad prestanu sjećanja,
i ona će biti mrtva.
A dok traju sjećanja,
ja ću biti živ.

Spremam se na put

Spremam se na put.
Na oprano tijelo
oblače mi čisto rublje,
čarape i bijelu košulju.
Najbolje odijelo
i cipele od čiste kože.

Spremam se na put bez kravate.
Uredno počešljan, sklopljenih očiju.

Spremam se na put baki i djedu,
ocu i majci, starijem bratu
i starijoj sestri.
S tijelom koje se još hladi.
Sa sviješću koja se polako gasi.

Spremam se na put,
ali još ne ostavljam ženu,
mlađu sestru i rođake.
Rijeke, šume i gore.
Svjetlost što na njima titra.

Spremam se na put
milijunima zaboravljenih,
u carstvo praha.
Ne znam što me još drži
na zemlji kojom više
nikad neće moje noge.

Spremam se na put,
a ne ide mi se
u nepoznatu vječnost.

(Kad god razgovaram s vjetrom, 2014.)