[kad sam joj nabrojao načine našeg odnošenja prema okolini, našu dnevnu rutinu između dvaju ili triju spavanja (gledanje, hodanje, plivanje, jedenje)] ona mi je rekla: slušanje. fali slušanje. da, fali slušanje, užasno fali slušanje. ali ne ovdje, u petput promišljenoj rečenici. ovdje izostaje slušanje jer nedostaje slušanje. // nemoj me, molim te, sa slušanjem. mogao bih ja cijelu filozofiju slušanja (a pogotovo neslušanja). mogao bih o osluškivanju, preslušavanju, islušavanju, dosluhu; o tome kako čuti, što načuti, koga prečuti. // nije ti slušanje nekakva biofizika, ukrašena etikom i mistikom. slušanje je mnogo više od toga: mnogo, mnogo manje. slušanje ne možeš čuti. prije će ti hrskavice na ušima i dlačice u ušnim kanalima postati neprepoznatljiv prah nego što ćeš čuti slušanje. slušanje je bilo na početku našeg životinjskog svijeta, kao i njušenje (što mi nismo doživjeli), i bit će na kraju muzike (što mi nećemo doživjeti). → možeš u izlogu prošlosti i budućnosti izabrati nekoliko proizvoda, okretati ih i obrtati – upoznati ih i možda spoznati –, ali kad antony i teofilovići zadrhte na rubu čujnosti (pa se slomiš uzduž, do korijena), sve ćeš čuti osim tog ruba, slušanja.
slušanje
[kad sam joj nabrojao načine našeg odnošenja prema okolini, našu dnevnu rutinu između dvaju ili triju spavanja (gledanje, hodanje, plivanje, jedenje)] ona mi je rekla: slušanje. fali slušanje. da, fali slušanje, užasno fali slušanje. ali ne ovdje, u petput promišljenoj rečenici. ovdje izostaje slušanje jer nedostaje slušanje. // nemoj me, molim te, sa slušanjem. mogao bih ja cijelu filozofiju slušanja (a pogotovo neslušanja). mogao bih o osluškivanju, preslušavanju, islušavanju, dosluhu; o tome kako čuti, što načuti, koga prečuti. // nije ti slušanje nekakva biofizika, ukrašena etikom i mistikom. slušanje je mnogo više od toga: mnogo, mnogo manje. slušanje ne možeš čuti. prije će ti hrskavice na ušima i dlačice u ušnim kanalima postati neprepoznatljiv prah nego što ćeš čuti slušanje. slušanje je bilo na početku našeg životinjskog svijeta, kao i njušenje (što mi nismo doživjeli), i bit će na kraju muzike (što mi nećemo doživjeti). → možeš u izlogu prošlosti i budućnosti izabrati nekoliko proizvoda, okretati ih i obrtati – upoznati ih i možda spoznati –, ali kad antony i teofilovići zadrhte na rubu čujnosti (pa se slomiš uzduž, do korijena), sve ćeš čuti osim tog ruba, slušanja.