Tat

Ako u našu krošnju trešnje
Ponovo krehne granata, s regala

Sori zdjele keramičke i budi ljut
Tata, poparaj zavjese majčinske

S munara zastave poderi, nek
Trehnu o zemlju, ko konzerve

Mjeseci i zvijezde bijele, vikni jako
Nek se stresu jele zimzelene, medvjedi

I strašni tat nek tutnji šumama gustim
Ko kad se kiša sprema, pa grmi

Vikni da se razbježe podzemni crvi
Vikni da se čuje dalje od krvi

Jače od zvuka aviona, ne daj nas
Na karoseriju kamiona, ko svijeće na torti

Ugasi svaku žišku na bogomolji
Svete knjige odnesi gore, na šišu

I stavi ih pod glavu velikom mišu
Njegovim snovima ovaj svijet

Dođe, ko siru izmjeha, mijeh, nek strašni tat
Sori red, na goloj padini

Nek ostane samo bijeli cvijet
Nek život sav stane u jedne latice let

U crvenu kojom učiteljica
Škraba tačnice i pet