Tanana večera

Veče je.
Ja sjedim sa gvozdenom
kašikom u ruci.
Ja svoj mozak kusam.

Mozak je razrijeđena
vojnička supa.
Blažena parica misli
dimi se u onostrano.

Olovna ploča neba
njuši me po tjemenu:
Kiklop mi se ogleda u tanjiru.

Na minus 30
otpadaju prsti.
Ko sada groba svoga nema
neće ga ni imati.

Nešto se na svijetu
mislilo.
Nešto se na svijetu
jelo.

Trese se za stolom
mrtvačko odijelo.

1992.