Početkom 2008. godine na internetu se pojavila grupa koja je sebe nazvala Anonymous. Predstavili su se kao anonimni pokret za slobodu koji jezgru ima u raznim internet-supkulturama. Pažnju svjetske javnosti privukli su istupom protiv Scijentološke crkve na webu, ali i prosvjedima u Sjedinjenim Državama. Anonimci su optužili scijentologe za cenzuru i gaženje slobode na internetu, te su nakon kraće medijske svađe i pritiska uspjeli isposlovati uklanjanje određenih sadržaja, poput famozne “luđačke” videosnimke istaknutog scijentologa – Toma Cruisea. U prosvjedima 2008. godine anonimci su nosili čudnovate maske koje su tih godina postale popularne zbog filma “V for Vendetta”, po kultnom stripu Alana Moorea. Nacerene maske s osmijehom čudnijim od Mona Lisinog tako su postale ikonom pokreta koji ovih dana, u ratu institucija i hakera oko Wikileaksa, zaokuplja medijski prostor. A cijela priča o maski počinje – katoličkim terorizmom u Engleskoj!
Prije više od četiristo godina, točnije 5. studenoga 1605. godine, grupa katolika predvođena Guidom Guyom Fawkesom pokušala je, na prvi dan zasjedanja, barutom dići u zrak cijeli parlament. Tim činom urotnici su željeli ubiti kralja Jamesa I. i ostale zastupnike, uglavnom protestante. Sumanuti čin trebao je izboriti veća prava katolika u Engleskoj koje je kralj zdušno gazio, za razliku od svoje mudrije prethodnice Elizabete I. Urota je planirana i izvođena oko godinu i pol, na tragikomičan način – urotnici su u podrum neprestano dovozili burad s barutom. Kako se ta ciljana, prva sjednica neprestano, iz kojekakvih razloga, otkazivala, tako se i dovoženi barut sušio, a urotnici su morali dovoziti još više baruta. Nakon što su otkriveni (jer su zastupnike katolike pokušali obavijestiti o nakani), urotnici i vođa Guy Fawkes uhićeni su u tim istim podrumima u koje su smjestili, ni više ni manje, već – četrdesetak velikih buradi s barutom. Stručnjaci kažu da bi eksplozija baruta koji su uspjeli natrpati u podrume sravnila sa zemljom ne samo parlament, već i kompletnu okolicu od nekoliko stotina metara u krug. Svi urotnici su uhićeni i pogubljeni na temeljit način: bili su obješeni, potopljeni i – raščetvoreni.
Čin je kasnije nazvan “Gunpowder plot”, u prijevodu Barutna zavjera, a sprječavanje tragedije zauzelo je važnu ulogu u protestantskoj “mitologiji”. Otad se u Engleskoj 5. studenoga obilježava Dan Guya Fawkesa – pale se kresovi, priređuju vatrometi, uz neizbježan ritual spaljivanje lutke koja predstavlja samog Guya Fawkesa. Barutna zavjera imala je i utjecaja na engleski jezik; kad nekog mladića u Engleskoj zazovete s “guy”, vi zapravo koristite nadimak nesretnog Fawkesa.
Priča o urotniku Guyu ostaje na razini tradicionalne pučke veselice do 1982. godine i početka izlaženja stripa “V for Vendetta” u režiji genijalnog Alana Moorea i crtača Davida Lloyda. Mooreova distopija prikazivala je fašističku Britaniju u bliskoj budućnosti, gdje vladaju strah, potpuni nadzor i državni aparatni monstrum. Danas Mooreov prikaz djeluje proročanski, jer i površnim uvidom shvaćamo sličnosti prikazanog i življenog. Kad priča o “Vendetti” Moore poraženo veli: “Želio sam predstaviti modernu fašističku državu i genijalno sam se sjetio da bi takva država imala kamere na svakom koraku. I, gle čuda, nakon par godina oko nas su doista niknule kamere benignog naziva CCTV.” Protiv fašističkog sistema ustaje neznanac koji s crnim plaštem i s crnim šeširom (iz vremena “barutnih” urotnika) i udara u samo srce bestijalnog sistema beskompromisno, brutalno i lišeno bilo kakvog suosjećanja. Pogađate, osvetnik nosi masku Guya Fawkesa i u Mooreovoj fantazmi postaje čovjekom koji gubi identitet i postaje oruđe u službi Ideje. A Ideja je potpuno srušiti nakaradni sistem. Dignuti u zrak parlament. U fašizam udariti anarhijom.
Upravo je anarhija točka spajanja tri priče: one prve, sulude urote s barutom u podrumima ispod engleskog parlamenta, druga, Mooreova fikcija o modernoj, medijski svjesnoj fašističkoj državi, i treća, aktualna, o napadima hakera na kompjuterske sustave u vezi slučaja s Wikileaksom.
Riječ anarhija dolazi od grčkog anarchia, što znači “bez vladara” (prefiks an- znači “bez”, korijen arch – se prevodi kao “vlada ili vlast”). Anarhija je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu. Samu riječ vrijeme je dosta ispralo, tako da je značaj same ideje anarhizma zaboravljen. No, u trenutku kad su procurile državne tajne na internetskoj stranici Wikileaks i kad su državne aparature poželjele naprosto zbrisati Assangea s lica zemlje, postavilo se novo bojno polje za sukob ideologija. Bio je to internet, world wide web – široka svjetska mreža, s jednom fantastičnom i unikatnom činjenicom. Internet je najnekontroliraniji medij na svijetu.
Hakeri, čiji se broj eksponencijalno povećava, udaraju na internetske stranice novčanih divova poput MasterCarda ili Vise ili ruše sajtove službenika upletenih oko legalne sudske hajke na Juliana Assangea. Hakeri proklamiraju služenje ideji o slobodi informacija, a ti ljudi ispoljavaju društveno korisnu hrabrost ne zbog urođene osobine, već zato što im se na internetu ne može ući u trag. Zadnja događanja dokazuju da ono zbog čega je internet potencijalno opasan (masovna kontrola informacija) jest i opasno oružje kontranapada.
Razlog je da na internetu, kakvog poznajemo, postoji plodno tlo za klicu anarhije.
I kada su protestanti Anonymousa na glave stavili masku Guya Fawkesa, onu istu koju je prvi stavio osvetnik iz Mooreovog stripa, uputili su dvije poruke: oni poništavaju vlastiti identitet (vaše kamere ne mogu nam ništa!), ali i iskazuju namjeru (dobro znate tko je na maski, jel?). Koliko će daleko otići taj rat na internetu i što će to značiti po sam karakter interneta koji ćemo koristiti, ostaje vidjeti. Sama net-revolucija kojoj svjedočimo sadrži dovoljno romantičnih elemenata da se i sami osmjehnemo poput Guyeve maske, jer nikad nije postojala prijemčivija scena za anarhiju poput divljeg, neistraženog današnjeg interneta. A maska Guya Fawkesa simbolično je zbacila tisuće lažnih, stvarnih maski.
Jedno je sigurno, poslije niza revolucionarnih simbola, dobili smo novu ikonu koja će spretno zamijeniti Chea na majicama revolucionarne mladeži. Ovaj put, umjesto osobe, bit će to maska. Maska Guya Fawkesa.
Priča o maski koja se zadnja smije
Početkom 2008. godine na internetu se pojavila grupa koja je sebe nazvala Anonymous. Predstavili su se kao anonimni pokret za slobodu koji jezgru ima u raznim internet-supkulturama. Pažnju svjetske javnosti privukli su istupom protiv Scijentološke crkve na webu, ali i prosvjedima u Sjedinjenim Državama. Anonimci su optužili scijentologe za cenzuru i gaženje slobode na internetu, te su nakon kraće medijske svađe i pritiska uspjeli isposlovati uklanjanje određenih sadržaja, poput famozne “luđačke” videosnimke istaknutog scijentologa – Toma Cruisea. U prosvjedima 2008. godine anonimci su nosili čudnovate maske koje su tih godina postale popularne zbog filma “V for Vendetta”, po kultnom stripu Alana Moorea. Nacerene maske s osmijehom čudnijim od Mona Lisinog tako su postale ikonom pokreta koji ovih dana, u ratu institucija i hakera oko Wikileaksa, zaokuplja medijski prostor. A cijela priča o maski počinje – katoličkim terorizmom u Engleskoj!
Prije više od četiristo godina, točnije 5. studenoga 1605. godine, grupa katolika predvođena Guidom Guyom Fawkesom pokušala je, na prvi dan zasjedanja, barutom dići u zrak cijeli parlament. Tim činom urotnici su željeli ubiti kralja Jamesa I. i ostale zastupnike, uglavnom protestante. Sumanuti čin trebao je izboriti veća prava katolika u Engleskoj koje je kralj zdušno gazio, za razliku od svoje mudrije prethodnice Elizabete I. Urota je planirana i izvođena oko godinu i pol, na tragikomičan način – urotnici su u podrum neprestano dovozili burad s barutom. Kako se ta ciljana, prva sjednica neprestano, iz kojekakvih razloga, otkazivala, tako se i dovoženi barut sušio, a urotnici su morali dovoziti još više baruta. Nakon što su otkriveni (jer su zastupnike katolike pokušali obavijestiti o nakani), urotnici i vođa Guy Fawkes uhićeni su u tim istim podrumima u koje su smjestili, ni više ni manje, već – četrdesetak velikih buradi s barutom. Stručnjaci kažu da bi eksplozija baruta koji su uspjeli natrpati u podrume sravnila sa zemljom ne samo parlament, već i kompletnu okolicu od nekoliko stotina metara u krug. Svi urotnici su uhićeni i pogubljeni na temeljit način: bili su obješeni, potopljeni i – raščetvoreni.
Čin je kasnije nazvan “Gunpowder plot”, u prijevodu Barutna zavjera, a sprječavanje tragedije zauzelo je važnu ulogu u protestantskoj “mitologiji”. Otad se u Engleskoj 5. studenoga obilježava Dan Guya Fawkesa – pale se kresovi, priređuju vatrometi, uz neizbježan ritual spaljivanje lutke koja predstavlja samog Guya Fawkesa. Barutna zavjera imala je i utjecaja na engleski jezik; kad nekog mladića u Engleskoj zazovete s “guy”, vi zapravo koristite nadimak nesretnog Fawkesa.
Priča o urotniku Guyu ostaje na razini tradicionalne pučke veselice do 1982. godine i početka izlaženja stripa “V for Vendetta” u režiji genijalnog Alana Moorea i crtača Davida Lloyda. Mooreova distopija prikazivala je fašističku Britaniju u bliskoj budućnosti, gdje vladaju strah, potpuni nadzor i državni aparatni monstrum. Danas Mooreov prikaz djeluje proročanski, jer i površnim uvidom shvaćamo sličnosti prikazanog i življenog. Kad priča o “Vendetti” Moore poraženo veli: “Želio sam predstaviti modernu fašističku državu i genijalno sam se sjetio da bi takva država imala kamere na svakom koraku. I, gle čuda, nakon par godina oko nas su doista niknule kamere benignog naziva CCTV.” Protiv fašističkog sistema ustaje neznanac koji s crnim plaštem i s crnim šeširom (iz vremena “barutnih” urotnika) i udara u samo srce bestijalnog sistema beskompromisno, brutalno i lišeno bilo kakvog suosjećanja. Pogađate, osvetnik nosi masku Guya Fawkesa i u Mooreovoj fantazmi postaje čovjekom koji gubi identitet i postaje oruđe u službi Ideje. A Ideja je potpuno srušiti nakaradni sistem. Dignuti u zrak parlament. U fašizam udariti anarhijom.
Upravo je anarhija točka spajanja tri priče: one prve, sulude urote s barutom u podrumima ispod engleskog parlamenta, druga, Mooreova fikcija o modernoj, medijski svjesnoj fašističkoj državi, i treća, aktualna, o napadima hakera na kompjuterske sustave u vezi slučaja s Wikileaksom.
Riječ anarhija dolazi od grčkog anarchia, što znači “bez vladara” (prefiks an- znači “bez”, korijen arch – se prevodi kao “vlada ili vlast”). Anarhija je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu. Samu riječ vrijeme je dosta ispralo, tako da je značaj same ideje anarhizma zaboravljen. No, u trenutku kad su procurile državne tajne na internetskoj stranici Wikileaks i kad su državne aparature poželjele naprosto zbrisati Assangea s lica zemlje, postavilo se novo bojno polje za sukob ideologija. Bio je to internet, world wide web – široka svjetska mreža, s jednom fantastičnom i unikatnom činjenicom. Internet je najnekontroliraniji medij na svijetu.
Hakeri, čiji se broj eksponencijalno povećava, udaraju na internetske stranice novčanih divova poput MasterCarda ili Vise ili ruše sajtove službenika upletenih oko legalne sudske hajke na Juliana Assangea. Hakeri proklamiraju služenje ideji o slobodi informacija, a ti ljudi ispoljavaju društveno korisnu hrabrost ne zbog urođene osobine, već zato što im se na internetu ne može ući u trag. Zadnja događanja dokazuju da ono zbog čega je internet potencijalno opasan (masovna kontrola informacija) jest i opasno oružje kontranapada.
Razlog je da na internetu, kakvog poznajemo, postoji plodno tlo za klicu anarhije.
I kada su protestanti Anonymousa na glave stavili masku Guya Fawkesa, onu istu koju je prvi stavio osvetnik iz Mooreovog stripa, uputili su dvije poruke: oni poništavaju vlastiti identitet (vaše kamere ne mogu nam ništa!), ali i iskazuju namjeru (dobro znate tko je na maski, jel?). Koliko će daleko otići taj rat na internetu i što će to značiti po sam karakter interneta koji ćemo koristiti, ostaje vidjeti. Sama net-revolucija kojoj svjedočimo sadrži dovoljno romantičnih elemenata da se i sami osmjehnemo poput Guyeve maske, jer nikad nije postojala prijemčivija scena za anarhiju poput divljeg, neistraženog današnjeg interneta. A maska Guya Fawkesa simbolično je zbacila tisuće lažnih, stvarnih maski.
Jedno je sigurno, poslije niza revolucionarnih simbola, dobili smo novu ikonu koja će spretno zamijeniti Chea na majicama revolucionarne mladeži. Ovaj put, umjesto osobe, bit će to maska. Maska Guya Fawkesa.