Primijetismo se
Kroz mnoštvo svijeta
Na tramvajskoj,
Naspram Dva ribara,
Gdje smo, jednom,
U zoru,
Dok je iz svake pore života
Bujalo proljeće,
Pjevali.
Nad Miljackom se
Razračunavaju noć i dan,
A mi,
Zamisli,
Pjevamo.
I sada
Pozdravljamo se
Podiženim rukama,
Kao da sabijamo zrak
Između naših dlanova.
“Operisala sam,” kažeš mi…
“I ja sam,” prekidam je,
Ne želeći da čujem
Ni slovo više.
Ona na prednja,
Unese svoju svehlu zadnjicu,
Ja na srednja
Svoju još svehliju.
Svako na svoju stranu,
Sa svojim crvom u glavi.
Idemo jedno od drugog
Sve bliže cilju
Našem,
Zajedničkom.
KLUPKO
Da, draga moja,
Život je baš to –
Klupko crne peđe
tvrdo namotano.
I kad se gore,
Na Nebesima,
Stane odmotavati,
Pojavit će se tkalje
U dimijama
I kirkitima u rukama,
Čiji će udarci
Buditi one
Koji vjeruju
U besmrtnost.
Ništa mi ne reci
Ništa,
Ama baš ništa
Nemoj mi reći.
Sve mi je rekao vjetar,
Sve mi je reklo sunce
I zemlja koju gazimo
I iz koje
Cijedimo hljeb i vodu;
Zemlja na kojoj
Vječito plamen bukti.
Ne, ništa mi ne reci.
Samo prođi
Na svom hromom konju.
Svakako, svi smo putevi
Kojima hode
Naše sjene.
Susret u Sarajevu
Susret u Sarajevu
Primijetismo se
Kroz mnoštvo svijeta
Na tramvajskoj,
Naspram Dva ribara,
Gdje smo, jednom,
U zoru,
Dok je iz svake pore života
Bujalo proljeće,
Pjevali.
Nad Miljackom se
Razračunavaju noć i dan,
A mi,
Zamisli,
Pjevamo.
I sada
Pozdravljamo se
Podiženim rukama,
Kao da sabijamo zrak
Između naših dlanova.
“Operisala sam,” kažeš mi…
“I ja sam,” prekidam je,
Ne želeći da čujem
Ni slovo više.
Ona na prednja,
Unese svoju svehlu zadnjicu,
Ja na srednja
Svoju još svehliju.
Svako na svoju stranu,
Sa svojim crvom u glavi.
Idemo jedno od drugog
Sve bliže cilju
Našem,
Zajedničkom.
KLUPKO
Da, draga moja,
Život je baš to –
Klupko crne peđe
tvrdo namotano.
I kad se gore,
Na Nebesima,
Stane odmotavati,
Pojavit će se tkalje
U dimijama
I kirkitima u rukama,
Čiji će udarci
Buditi one
Koji vjeruju
U besmrtnost.
Ništa mi ne reci
Ništa,
Ama baš ništa
Nemoj mi reći.
Sve mi je rekao vjetar,
Sve mi je reklo sunce
I zemlja koju gazimo
I iz koje
Cijedimo hljeb i vodu;
Zemlja na kojoj
Vječito plamen bukti.
Ne, ništa mi ne reci.
Samo prođi
Na svom hromom konju.
Svakako, svi smo putevi
Kojima hode
Naše sjene.