spašavanje ludosti

kad sam te vidjela već je bilo kasno
ja sam se zrcalila ti si ustuknuo
kao da išta za što vrijedi živjeti
ovisi od blizine izubijanih tijela
uronjeni u plodnu vodu
postajemo intimna povijest
što se bezglavo kotrlja
na kotačima vremena
svejedno mi je ljubavi
u tebe kroz tebe bez tebe
od mene od mesa od krvi
ti jesi. otkinuti plamičak svemira
uzburkana površina i mirno dno
tamo sam te smjestila
daleko od sebe od svega
budi kao Zorba
ne namjenjuj se
uzalud ponedjeljcima
tu možeš biti odvezan i siguran
kao luđačka košulja
tu počivaj budi hrabar i jak
kao vinogradski cvrčak
kao noć na zemlji