Jutro mrzlo. U dvorištu na muzgavim čengelama razapeta ošurena svinja. Ispod nje zahrđalo korito. Iz svježe rane pod vratom curi gusto. Svinjska njuška uronjena u krv. Iskričavo pucketanje u ložištu čađavog kotla. Bjeličasti dim iščezava u magli. Pod nanosima suhog snijega glasno krckanje. Uz šupu pružen dugački drveni stol. Visoki lonci u nizu. Noževi naoštreni.
Vera zakopčava preveliki crni kaput. Iz široko zavrnutih rukava strše spretne, dječje ruke. Nabacuje kožni ruksak. Stopala joj liježu u hladne čizme. Izlazi na verandu. Vrata zacvile. Boja sasušena, na mjestima oguljena. Nad glavom joj vise plave ledenice. Dok se spušta zavojitim stepenicama prstima otapa inje na metalnoj ogradi.
U bijelu potrbušinu zabija se oštrica. Rez dugačak, precizan. Isparavanje tople utrobe. Snažne ruke izvlače drob. Snijeg izgažen. Prljav.
Verina kratka kosa neukrotiva. Crna. Pada preko namrštenih obrva na sitne zelene oči. Zagledane u kantu s glatkim, sluzavim iznutricama. Raznobojnim. Kosu uzaludno namješta prstima. Okrugle usne joj uvijek malo stisnute. Zatomljena bujica. Osvrćući se izlazi iz dvorišta i penje se na prugu.
S čengela vise svinjske polovice.
Sunce je žućkasta okrugla fleka. Pod prigušenim svjetlom nižu se pružni pragovi u beskraju. Po njima se prosula ledena staklasta prašina. Zanosno ljeskanje. Vera broji pragove. Most je daleko.
S lijeve strane tračnica smrznuto lišće kupine. Nazubljeno. Suhi cvjetovi male bedrenike kristalni. Isprepleteni gustiši zamrli u zavodljivom skladu. S desne strane brdo. Pod njim zbijene naherene kuće snježnih krovova. Iz vrelih dimnjaka se izdižu crne sablasti. Balast zazveči pod Verinim nogama. Gužva gumene đonove. Sapeta stopala bride od boli i hladnoće. Vlažni zrak omekšava joj kosu. Prsti ostavljaju vidljive tragove.
Na željezni kostur mosta sjatile se poljske grakuše. Crne se. Pod njima huči mutna Bosna. Nosi polomljeno granje, otpad i izlučine. Vera zastaje pridržavajući naramenice torbe. Oči joj prikovane na odbačenu polovicu naranče u snijegu. Pored nje rasuti iskidani gorki vijenci. U sasušenim mrljama na tračnicama plave vlasi. Verine noge same pojure. Usne joj se stisnu još jače. Između pružnih pragova na mostu umjesto kamena praznina. Riječni zov je zastrašujuća vrtoglavica.
**
Na Sonjinom vratu dahtaji. Boškove usne ostavljaju vlažne svjetlucave tragove. Ruke joj raširene, zapešća stisnuta uza zid. Glava zabačena. U žutom ornamentnom staklu na vratima pokretne tamne sjene. U uzanom hodniku žamor i šuštavi koraci. Na Sonjinim grudima mekoća i slatke arome. Prepuštanje osjetila.
Metalna kanta zastruže po glatkom podu. Iz prljave, hladne vode Nuša izvlači tarač. Crvenim otečenim prstima nabacuje ga na drveni štap. Njime povlači duge neravne pruge. Hodnik ispunjava oštri miris dezinfekcije.
Sonja je Bošku okrenuta leđima. Govori tiho. U stomaku lepet leptirovih krila. Tijelo joj se zatrese od plača. Boško je hvata za ramena i okreće. Svoje čelo naslanja na njeno. Duhanski dah na Sonjinom licu.
U mokrim prugama blješti bjelina prozora ispresijecana crnim ogoljenim granama. Iz kancelarije broj 12 izlazi Sonja. U sivoj bundi od zečjeg krzna moljci. Sitna jajašca i gusjenice. Nagrizanje. Kosa joj visoko podignuta. Vršcima prstiju razmazuje crne suze. U praznom hodniku odjekuju potpetice. Utišaju se iza vrata wc-a. Obavija je nepodnošljivi miris mješavine mokraće i varikine. Sonja okreće slavinu. Iz nje poteče ledena voda u silovitom mlazu. Umiva se nad betonskim koritom. Koža joj zaškripi. Briše se papirnatim maramicama.
Među Nušinim prstima cigareta. Prinosi je usahlim usnama i snažno povlači dim. Ispuhuje ga u staklo. U dimnoj zavjesi Sonja. Izlazi kroz kapiju podignutog ovratnika. Rukom pozdravlja portira. Vrata s brojem 12 ponovo se otvaraju. Boškove oči mračne, u ruci zveckaju ključevi. Pogleda Nušu i bezglasno joj kimne. Ulazna vrata zalupe. U prozoru sporo prelijetanje sitnih pahulja.
Nuša gasi cigaretu. Zašišti.
***
Na vagi četiri naranče u plastičnoj vrećici. Dva crna utega. Među Sonjinim prstima izgužvane novčanice. Ulica pusta. S ceste sastrugan snijeg. Stvrdnut u hrpama sa strane. Sonja hoda pažljivo. U ruci joj se klati vrećica s narančama.
Autobusna stanica sa šest perona u Ulici maršala Tita. Na nju se naslanjaju austrougarska vila i niske trošne kuće bez znakova života. Krovovi na četiri vode. U prozorima posivjela čipka. U čekaonici je krcato. U staklu bezlična pokretna masa. Sonja ostaje vani oslonjena na metalni stup. Dah joj se rasipa u sićušne kapljice.
Po autobusu tvrdi prljavi led. Vrata se rastvaraju uz glasno otpuhivanje. U žamoru se mimoilaze putnici u dolasku i odlasku. Stiska. Sonja ulazi zadnja. U naguranom autobusu jedva da je ostalo mjesta na stepenicama. Sonja je okrenuta staklu na vratima. U njemu se brzo izmjenjuju mutne crno bijele slike grada Z. Visoke zgrade s bezbroj prozora. Prazni parkovi. Rukom se pridržava za šipku. Zagušenost i kloparanje motora.
Boško sjedi u hladnom autu na parkiralištu. Kaput i ključevi bačeni na suvozačko sjedalo. Glava na naslonu. Oči zatvorene. U odrazu u ogledalu duboka crta među obrvama. Titranje mišića. Dlanovima trlja igličasto lice. S prstiju skuplja Sonjine mirise. U očaju grčevito grabi volan. Sve se zatrese.
Kratko okretanje ključa. Motor zabruji. Brisači zaškripe po hrapavom staklu.
Autobus se zaustavlja na proširenju. Na izrovanom makadamu iznad Sonjine kuće. Oštri zrak ošine je po licu. Uvlači se u ovratnik. Umjesto da se spusti u dvorište Sonja produži naprijed. Po lokvama na putu tanki sloj leda. Raspucan. U očima crvene izlomljene žile. Vjeđe modre.
Vera je iza drvene ograde. Okrugla glava na tankom vratu kao tek izniknuo suncokret. Gleda za Sonjinim prljavim potpeticama. Raskošnim naborima suknje. Sonja se okreće. Osmjehuje se. Vera skreće pogled. Stisnute usne joj se malo nakrive.
Sonja se uspinje na prugu. Brzim i kratkim koracima nestaje iz Verinog vidokruga. Smračuje se. Na kućama se zažute prozori. Po Verinom kaputu suhe, lagane pahuljice.
****
Tutanj teretnih vagona. Boškov auto na pružnom prijelazu. U kapljicama razlivene sićušne slike. Radio krči. Iz kutije izvlači posljednju cigaretu. Slabi plavičasti plamen upaljača zažari vršak cigarete. Obrazi mu se snažno uvlače, ispod očiju oštre brazde. Kutija zgužvana na podu. Utišavanje. Vlak nestaje u zavoju. Pepeo se rasipa u nervoznim pokretima.
Spušta se noć. Pahuljice guste i brze. Ledene. Sonjina kosa mokra. Staje kod mosta. Vrećicu spušta u snijeg. Bundu skida i prebacuje preko ramena. Sjedne pored pruge. Ispred nje visoki električni stupovi. Vrbici i golo šiblje. Polja u crnom spokoju. Pod nokte joj se zabija žuto meso narančine kore. Niz smrznute šake cijedi se sok.
S lustera na stol s bijelim stolnjakom padaju dugačke sjene. Zveket posuđa i dječja graja. Nož škripi po Boškovu tanjuru. Sporo guta suhe komade mesa. U prozoru urlik vjetra.
Pružni kamen lagano podrhtava. U Sonjinim ustima sočno rasprskavanje. U utrobi nježno lupkanje. Bunda sklizne s ramena. Ispušta polovicu naranče u snijeg. Pridiže se i rukama namješta nabore na suknji. Pruga podrhtava sve jače. Sonja stoji na pružnom pragu. U ušima mahnito bubnjanje srca. Tutanj voza zaglušuje huk Bosne. Blješti jarko svjetlo.
Sonja
*
Jutro mrzlo. U dvorištu na muzgavim čengelama razapeta ošurena svinja. Ispod nje zahrđalo korito. Iz svježe rane pod vratom curi gusto. Svinjska njuška uronjena u krv. Iskričavo pucketanje u ložištu čađavog kotla. Bjeličasti dim iščezava u magli. Pod nanosima suhog snijega glasno krckanje. Uz šupu pružen dugački drveni stol. Visoki lonci u nizu. Noževi naoštreni.
Vera zakopčava preveliki crni kaput. Iz široko zavrnutih rukava strše spretne, dječje ruke. Nabacuje kožni ruksak. Stopala joj liježu u hladne čizme. Izlazi na verandu. Vrata zacvile. Boja sasušena, na mjestima oguljena. Nad glavom joj vise plave ledenice. Dok se spušta zavojitim stepenicama prstima otapa inje na metalnoj ogradi.
U bijelu potrbušinu zabija se oštrica. Rez dugačak, precizan. Isparavanje tople utrobe. Snažne ruke izvlače drob. Snijeg izgažen. Prljav.
Verina kratka kosa neukrotiva. Crna. Pada preko namrštenih obrva na sitne zelene oči. Zagledane u kantu s glatkim, sluzavim iznutricama. Raznobojnim. Kosu uzaludno namješta prstima. Okrugle usne joj uvijek malo stisnute. Zatomljena bujica. Osvrćući se izlazi iz dvorišta i penje se na prugu.
S čengela vise svinjske polovice.
Sunce je žućkasta okrugla fleka. Pod prigušenim svjetlom nižu se pružni pragovi u beskraju. Po njima se prosula ledena staklasta prašina. Zanosno ljeskanje. Vera broji pragove. Most je daleko.
S lijeve strane tračnica smrznuto lišće kupine. Nazubljeno. Suhi cvjetovi male bedrenike kristalni. Isprepleteni gustiši zamrli u zavodljivom skladu. S desne strane brdo. Pod njim zbijene naherene kuće snježnih krovova. Iz vrelih dimnjaka se izdižu crne sablasti. Balast zazveči pod Verinim nogama. Gužva gumene đonove. Sapeta stopala bride od boli i hladnoće. Vlažni zrak omekšava joj kosu. Prsti ostavljaju vidljive tragove.
Na željezni kostur mosta sjatile se poljske grakuše. Crne se. Pod njima huči mutna Bosna. Nosi polomljeno granje, otpad i izlučine. Vera zastaje pridržavajući naramenice torbe. Oči joj prikovane na odbačenu polovicu naranče u snijegu. Pored nje rasuti iskidani gorki vijenci. U sasušenim mrljama na tračnicama plave vlasi. Verine noge same pojure. Usne joj se stisnu još jače. Između pružnih pragova na mostu umjesto kamena praznina. Riječni zov je zastrašujuća vrtoglavica.
**
Na Sonjinom vratu dahtaji. Boškove usne ostavljaju vlažne svjetlucave tragove. Ruke joj raširene, zapešća stisnuta uza zid. Glava zabačena. U žutom ornamentnom staklu na vratima pokretne tamne sjene. U uzanom hodniku žamor i šuštavi koraci. Na Sonjinim grudima mekoća i slatke arome. Prepuštanje osjetila.
Metalna kanta zastruže po glatkom podu. Iz prljave, hladne vode Nuša izvlači tarač. Crvenim otečenim prstima nabacuje ga na drveni štap. Njime povlači duge neravne pruge. Hodnik ispunjava oštri miris dezinfekcije.
Sonja je Bošku okrenuta leđima. Govori tiho. U stomaku lepet leptirovih krila. Tijelo joj se zatrese od plača. Boško je hvata za ramena i okreće. Svoje čelo naslanja na njeno. Duhanski dah na Sonjinom licu.
U mokrim prugama blješti bjelina prozora ispresijecana crnim ogoljenim granama. Iz kancelarije broj 12 izlazi Sonja. U sivoj bundi od zečjeg krzna moljci. Sitna jajašca i gusjenice. Nagrizanje. Kosa joj visoko podignuta. Vršcima prstiju razmazuje crne suze. U praznom hodniku odjekuju potpetice. Utišaju se iza vrata wc-a. Obavija je nepodnošljivi miris mješavine mokraće i varikine. Sonja okreće slavinu. Iz nje poteče ledena voda u silovitom mlazu. Umiva se nad betonskim koritom. Koža joj zaškripi. Briše se papirnatim maramicama.
Među Nušinim prstima cigareta. Prinosi je usahlim usnama i snažno povlači dim. Ispuhuje ga u staklo. U dimnoj zavjesi Sonja. Izlazi kroz kapiju podignutog ovratnika. Rukom pozdravlja portira. Vrata s brojem 12 ponovo se otvaraju. Boškove oči mračne, u ruci zveckaju ključevi. Pogleda Nušu i bezglasno joj kimne. Ulazna vrata zalupe. U prozoru sporo prelijetanje sitnih pahulja.
Nuša gasi cigaretu. Zašišti.
***
Na vagi četiri naranče u plastičnoj vrećici. Dva crna utega. Među Sonjinim prstima izgužvane novčanice. Ulica pusta. S ceste sastrugan snijeg. Stvrdnut u hrpama sa strane. Sonja hoda pažljivo. U ruci joj se klati vrećica s narančama.
Autobusna stanica sa šest perona u Ulici maršala Tita. Na nju se naslanjaju austrougarska vila i niske trošne kuće bez znakova života. Krovovi na četiri vode. U prozorima posivjela čipka. U čekaonici je krcato. U staklu bezlična pokretna masa. Sonja ostaje vani oslonjena na metalni stup. Dah joj se rasipa u sićušne kapljice.
Po autobusu tvrdi prljavi led. Vrata se rastvaraju uz glasno otpuhivanje. U žamoru se mimoilaze putnici u dolasku i odlasku. Stiska. Sonja ulazi zadnja. U naguranom autobusu jedva da je ostalo mjesta na stepenicama. Sonja je okrenuta staklu na vratima. U njemu se brzo izmjenjuju mutne crno bijele slike grada Z. Visoke zgrade s bezbroj prozora. Prazni parkovi. Rukom se pridržava za šipku. Zagušenost i kloparanje motora.
Boško sjedi u hladnom autu na parkiralištu. Kaput i ključevi bačeni na suvozačko sjedalo. Glava na naslonu. Oči zatvorene. U odrazu u ogledalu duboka crta među obrvama. Titranje mišića. Dlanovima trlja igličasto lice. S prstiju skuplja Sonjine mirise. U očaju grčevito grabi volan. Sve se zatrese.
Kratko okretanje ključa. Motor zabruji. Brisači zaškripe po hrapavom staklu.
Autobus se zaustavlja na proširenju. Na izrovanom makadamu iznad Sonjine kuće. Oštri zrak ošine je po licu. Uvlači se u ovratnik. Umjesto da se spusti u dvorište Sonja produži naprijed. Po lokvama na putu tanki sloj leda. Raspucan. U očima crvene izlomljene žile. Vjeđe modre.
Vera je iza drvene ograde. Okrugla glava na tankom vratu kao tek izniknuo suncokret. Gleda za Sonjinim prljavim potpeticama. Raskošnim naborima suknje. Sonja se okreće. Osmjehuje se. Vera skreće pogled. Stisnute usne joj se malo nakrive.
Sonja se uspinje na prugu. Brzim i kratkim koracima nestaje iz Verinog vidokruga. Smračuje se. Na kućama se zažute prozori. Po Verinom kaputu suhe, lagane pahuljice.
****
Tutanj teretnih vagona. Boškov auto na pružnom prijelazu. U kapljicama razlivene sićušne slike. Radio krči. Iz kutije izvlači posljednju cigaretu. Slabi plavičasti plamen upaljača zažari vršak cigarete. Obrazi mu se snažno uvlače, ispod očiju oštre brazde. Kutija zgužvana na podu. Utišavanje. Vlak nestaje u zavoju. Pepeo se rasipa u nervoznim pokretima.
Spušta se noć. Pahuljice guste i brze. Ledene. Sonjina kosa mokra. Staje kod mosta. Vrećicu spušta u snijeg. Bundu skida i prebacuje preko ramena. Sjedne pored pruge. Ispred nje visoki električni stupovi. Vrbici i golo šiblje. Polja u crnom spokoju. Pod nokte joj se zabija žuto meso narančine kore. Niz smrznute šake cijedi se sok.
S lustera na stol s bijelim stolnjakom padaju dugačke sjene. Zveket posuđa i dječja graja. Nož škripi po Boškovu tanjuru. Sporo guta suhe komade mesa. U prozoru urlik vjetra.
Pružni kamen lagano podrhtava. U Sonjinim ustima sočno rasprskavanje. U utrobi nježno lupkanje. Bunda sklizne s ramena. Ispušta polovicu naranče u snijeg. Pridiže se i rukama namješta nabore na suknji. Pruga podrhtava sve jače. Sonja stoji na pružnom pragu. U ušima mahnito bubnjanje srca. Tutanj voza zaglušuje huk Bosne. Blješti jarko svjetlo.
Sonja pokriva oči.
Vera zaključava vrata.
Dugi pisak lokomotive.