S tapeta lisnatog motri jesen na okno jevrejsko, Golicaju ga granama arijska stabla obnagla; Reklo bi se prazan je, ali mrak je oko špijunsko, U večeri grobno tihoj, podobu pjesme obnaša da smiruje osmjehom međ’ trzajem boli i boli Čovjeka samrtnoga sa koferom spremnim za pute; Pustite da progledam, njegovi drski su oboli sve što vidim iz Varšave, svjetlima horskim goruće:
Siluete uskrsnutog grada – fenjerska tajanstva, Klavikordi med’jevalni tipaka mrtvački b’jelih, Vino od trešnje i zvižduci i hohoti p’janstava, Ne mogu da ne blenu, okno jedno kad ih prostr’jeli
bakrenom bojom zore – kino platnom koje žmirka crno-b’jele mirijade na stanici maloj Treblinka.
Šlengelovo okno s one strane
S tapeta lisnatog motri jesen na okno jevrejsko,
Golicaju ga granama arijska stabla obnagla;
Reklo bi se prazan je, ali mrak je oko špijunsko,
U večeri grobno tihoj, podobu pjesme obnaša
da smiruje osmjehom međ’ trzajem boli i boli
Čovjeka samrtnoga sa koferom spremnim za pute;
Pustite da progledam, njegovi drski su oboli
sve što vidim iz Varšave, svjetlima horskim goruće:
Siluete uskrsnutog grada – fenjerska tajanstva,
Klavikordi med’jevalni tipaka mrtvački b’jelih,
Vino od trešnje i zvižduci i hohoti p’janstava,
Ne mogu da ne blenu, okno jedno kad ih prostr’jeli
bakrenom bojom zore – kino platnom koje žmirka
crno-b’jele mirijade na stanici maloj Treblinka.