Uzduž vanjskih zidina u Jeruzalemu,
tamo gdje je prije ’67. prolazila granica
a vatreno oružje vrebalo tijela za odstrel,
hodamo i pokazuje mi kamenje teško kao olovo.
Vedro je februarsko jutro,
ne priča se o krvi, no o vodi.
Pričam o bunaru iskopanu na mojoj njivi,
o sreći prvoga mlaza prosutog po zemlji,
o vodi razdijeljenoj za stabla i kućnu upotrebu,
nikad je dosta, odmjeriti i vratiti, ne prosipati.
On se sjeća one za pranje zubi,
nakon upotrebe skupljena u kabao
služila je za pranje poda
a potom iscijeđena iz krpe za brisanje
prolijevana je po lijehi zasađenoj lukom.
Na koncu zastajemo nasmijani.
Dva smo ljudska bića koja su vodila računa o kapima.
Šetnja s Amosom Ozom
S talijanskog preveo Tvrtko Klarić
Uzduž vanjskih zidina u Jeruzalemu,
tamo gdje je prije ’67. prolazila granica
a vatreno oružje vrebalo tijela za odstrel,
hodamo i pokazuje mi kamenje teško kao olovo.
Vedro je februarsko jutro,
ne priča se o krvi, no o vodi.
Pričam o bunaru iskopanu na mojoj njivi,
o sreći prvoga mlaza prosutog po zemlji,
o vodi razdijeljenoj za stabla i kućnu upotrebu,
nikad je dosta, odmjeriti i vratiti, ne prosipati.
On se sjeća one za pranje zubi,
nakon upotrebe skupljena u kabao
služila je za pranje poda
a potom iscijeđena iz krpe za brisanje
prolijevana je po lijehi zasađenoj lukom.
Na koncu zastajemo nasmijani.
Dva smo ljudska bića koja su vodila računa o kapima.