Samo gradovi svijeta otvorenih očiju sanjaju noću. Među njima je i Sarajevo. I ono svoje sanjive oči sklapa tek u rano jutro. Noću se presvlači u posve drugu odjeću. Osvjetljava i grije sve budne bezbrojnim moćnim kilowatima. Noćnim očima svakoga grada. Povremeno žmirka u ritmu zvukova koji u njoj nastaju. I Sarajevo u svom noćnom sanjarenju otvorenih očiju ima svoje junake, zabavljače i tragičare. Gubitnike i dobitnike. Pobjednike i poražene. Ljeto je. Oni su i na ulicama i u dvoranama. U tramvajima i autobusima. U trolejbusima i kafićima. U stanovima čiji su prozori još osvijetljeni. Kazališta su zatvorena. Sarajevo Film festival im je oduzeo glavnu ulogu. Kolovoz je. Asfalt vreo i gnjecav. Razgolićeni turisti na Baščaršiji hlade se sladoledima i lepezama. Slavni svjetski glumac na crvenom tepihu šalje poljupce obožavateljicama. Iza njega su domaći glumci s damama. Klanjaju se i mašu. Bogataši su u skupim restoranima. Siromasi su na šetnicama. Na Titovoj su najopušteniji i najdinamičniji. Kulminacija životnih izričaja na otvorenim prostorima. Šetač do šetača. U baščama nema mjesta. Stolice i stolovi i na trotoarima. Sloboda u punoj snazi. I u ovoj noći se priprema hrana za sutrašnji dan.
2.
A kako je na brdovitoj periferiji Sarajeva? Tamo su sanjive oči grada prorijeđene i usitnjene. Trebević je gotovo sasvim slijep. Još je u vremenu svojih mračnih godina. Olimpijska bob staza je mrtva. Gondole žičare predugo čekaju obnovu. Koja je ovo godina od rata? Već na početku noći sanjarenja otvorenih očiju mladići su na cestama za volanima. U jeku su utrke razuzdanih mladića. Čuje se dreka mašina njihovih snažnih automobila. Sulude brzine sučeljene sa smrću. Ispred nekog kafića omladina se svađa i tuče. Droga, droga, govori očevidac prijatelju udaljavajući se s njim od zaraćenih. Sijevaju i noževi. Negdje se čuju pucnji. Cvile jauci ranjenih i ožalošćenih. Zavijaju sirene Hitne pomoći i policije. Netko je možda već izdahnuo. Netko je ranjen i unesrećen. Bit će bogalj do smrti. I u Sarajevu ljetne noći imaju svoje zvukove. I oni budne nadahnjuju i uznemiravaju istovremeno. U vreloj ljetnoj noći pisci su najnemirniji. Neki svoje pjesme, romane i priče ispisuju i dok u krevetima iščekuju jutro. Opet se čuju sirene. I dalje cvile gume automobila. U nekoj bašči tuguje sevdalinka. Kraljica Bosne. Nesretna ljubav omekšava i moje srce. Tužan sam. U svili neizrecive ljepote melodije i teksta. Samo gradovi svijeta otvorenih očiju sanjaju noću. Među njima je i Sarajevo. Među njima sam i ja još uvijek budan. Nemirnih misli. U njih ugrađujem ova slova pobrana s raznih mjesta. Sačuvana i u sjećanjima. I noć je moj radni dan. Kao i za Sarajevo. Grad koji otvorenih očiju budan sanja noću. Tako sve pamti za sutra. Tada sanjarenje zamjenjuje buđenjem i triježnjenjem. Kao i svi gradovi svijeta koji otvorenih očiju sanjaju noću.
Samo gradovi svijeta otvorenih očiju sanjaju noću
1.
Samo gradovi svijeta otvorenih očiju sanjaju noću. Među njima je
i Sarajevo. I ono svoje sanjive oči sklapa tek u rano jutro. Noću se
presvlači u posve drugu odjeću. Osvjetljava i grije sve budne
bezbrojnim moćnim kilowatima. Noćnim očima svakoga grada.
Povremeno žmirka u ritmu zvukova koji u njoj nastaju. I Sarajevo
u svom noćnom sanjarenju otvorenih očiju ima svoje junake,
zabavljače i tragičare. Gubitnike i dobitnike. Pobjednike i poražene.
Ljeto je. Oni su i na ulicama i u dvoranama. U tramvajima
i autobusima. U trolejbusima i kafićima. U stanovima čiji su prozori
još osvijetljeni. Kazališta su zatvorena. Sarajevo Film festival im je
oduzeo glavnu ulogu. Kolovoz je. Asfalt vreo i gnjecav. Razgolićeni
turisti na Baščaršiji hlade se sladoledima i lepezama. Slavni svjetski
glumac na crvenom tepihu šalje poljupce obožavateljicama.
Iza njega su domaći glumci s damama. Klanjaju se i mašu.
Bogataši su u skupim restoranima. Siromasi su na šetnicama.
Na Titovoj su najopušteniji i najdinamičniji. Kulminacija životnih
izričaja na otvorenim prostorima. Šetač do šetača. U baščama
nema mjesta. Stolice i stolovi i na trotoarima. Sloboda u punoj
snazi. I u ovoj noći se priprema hrana za sutrašnji dan.
2.
A kako je na brdovitoj periferiji Sarajeva? Tamo su sanjive oči grada
prorijeđene i usitnjene. Trebević je gotovo sasvim slijep. Još je
u vremenu svojih mračnih godina. Olimpijska bob staza je mrtva.
Gondole žičare predugo čekaju obnovu. Koja je ovo godina od rata?
Već na početku noći sanjarenja otvorenih očiju mladići su
na cestama za volanima. U jeku su utrke razuzdanih mladića.
Čuje se dreka mašina njihovih snažnih automobila. Sulude brzine
sučeljene sa smrću. Ispred nekog kafića omladina se svađa i tuče.
Droga, droga, govori očevidac prijatelju udaljavajući se s njim
od zaraćenih. Sijevaju i noževi. Negdje se čuju pucnji. Cvile jauci
ranjenih i ožalošćenih. Zavijaju sirene Hitne pomoći i policije.
Netko je možda već izdahnuo. Netko je ranjen i unesrećen.
Bit će bogalj do smrti. I u Sarajevu ljetne noći imaju svoje zvukove.
I oni budne nadahnjuju i uznemiravaju istovremeno. U vreloj ljetnoj
noći pisci su najnemirniji. Neki svoje pjesme, romane i priče ispisuju
i dok u krevetima iščekuju jutro. Opet se čuju sirene. I dalje cvile gume
automobila. U nekoj bašči tuguje sevdalinka. Kraljica Bosne. Nesretna
ljubav omekšava i moje srce. Tužan sam. U svili neizrecive ljepote
melodije i teksta. Samo gradovi svijeta otvorenih očiju sanjaju noću.
Među njima je i Sarajevo. Među njima sam i ja još uvijek budan.
Nemirnih misli. U njih ugrađujem ova slova pobrana s raznih mjesta.
Sačuvana i u sjećanjima. I noć je moj radni dan. Kao i za Sarajevo.
Grad koji otvorenih očiju budan sanja noću. Tako sve pamti za sutra.
Tada sanjarenje zamjenjuje buđenjem i triježnjenjem. Kao i svi
gradovi svijeta koji otvorenih očiju sanjaju noću.