Uskoro će dvadeset godina kako je u Sarajevu umro Ilija Ladin (Kozić), veliki pjesnik koga pamte znalici poezije. Našao sam njegovu odličnu portret-fotografiju, koju je napravio velemajstor fotografije Milomir Kovačević Strašni, a evo i jedne moje bilješke o Iliji.
Čas filozofije
Ilija Ladin je u svakom pogledu bio pjesnik. Pjesnički homo ludens. U žutom sakou, sa crvenom leptir mašnom. Bezbrižan prema ugledu, bez imalo sujete, bez interesa za materijalno, oslobođen od svega što čini životne vrijednosti malograđanina, duhovni proleter, slobodan za sebe sama, za svoju poetiku. U sebi dijete i zato autentični pjesnik. Nagovarao me jedan dan da ga podučavam malo filozofiji, ali „Nemoj sve, samo ako tu ima nešto zaista važno, o životu, a da ja razumijem, jer vidiš li, Predrag, što ne razumijem ne može biti moj život”, pa sam mu rekao da je u tom slučaju za njega sve filozofija, jer nema ničega što u životu ne bi moglo biti nekada i nekome važno, zato sve moramo pokušati shvatiti, s čime se on odmah složio, i uz to dodao da je on traženi odgovor i poduku dobio, sada se samo treba držati svoga, neće mu trebati dalje moje instrukcije. Što sam i ja smatrao ispravnom, ovom pjesniku primjerenom odlukom. Poneki filozof je bio i pjesnik, a Ilija mi svojim mišljenjem i držanjem potvrdio da je svaki veliki pjesnik filozof.
Čas filozofije
Uskoro će dvadeset godina kako je u Sarajevu umro Ilija Ladin (Kozić), veliki pjesnik koga pamte znalici poezije. Našao sam njegovu odličnu portret-fotografiju, koju je napravio velemajstor fotografije Milomir Kovačević Strašni, a evo i jedne moje bilješke o Iliji.
Čas filozofije
Ilija Ladin je u svakom pogledu bio pjesnik. Pjesnički homo ludens. U žutom sakou, sa crvenom leptir mašnom. Bezbrižan prema ugledu, bez imalo sujete, bez interesa za materijalno, oslobođen od svega što čini životne vrijednosti malograđanina, duhovni proleter, slobodan za sebe sama, za svoju poetiku. U sebi dijete i zato autentični pjesnik. Nagovarao me jedan dan da ga podučavam malo filozofiji, ali „Nemoj sve, samo ako tu ima nešto zaista važno, o životu, a da ja razumijem, jer vidiš li, Predrag, što ne razumijem ne može biti moj život”, pa sam mu rekao da je u tom slučaju za njega sve filozofija, jer nema ničega što u životu ne bi moglo biti nekada i nekome važno, zato sve moramo pokušati shvatiti, s čime se on odmah složio, i uz to dodao da je on traženi odgovor i poduku dobio, sada se samo treba držati svoga, neće mu trebati dalje moje instrukcije. Što sam i ja smatrao ispravnom, ovom pjesniku primjerenom odlukom. Poneki filozof je bio i pjesnik, a Ilija mi svojim mišljenjem i držanjem potvrdio da je svaki veliki pjesnik filozof.