Sahrana

_______________________Za Milomira Jovanovića

Nisi stigao i sjedio sam sâm među maskama.
Ni jednu nisam želio prepoznati i ćutao sam
za istim onim stolom za kojim nam je davno,
u divnom siromaštvu, tvoja sićušna majka
dijelila kiselo mlijeko na kašiku kao sirup
protiv kašlja. Nisi mi tražio ali sam je iznio
zauvijek iz tvog neizdrživog sna kad ti je,
naginjući se preko kontinenata, šapnula
na uho da joj je duša teretna poput mlinskog
kamena.

Ukrao sam je iz bolnice pažljivo kao da odnosim
upaljenu svijeću ispred čitača. Kao sin u Baladi
o Narayami* nosio sam je na leđima, polako
niz spratove bolesti. Pored inkubatora sa prerano
rođenim bebama zastajali smo i zavirivali ko u
izloge a kad smo prokljuvali beton i zakoračili
u polja kukuruza osjetio sam da ne osjećam više
vreo dah za uhom. I bila mi je laka tvoja sićušna
majka, kao ranac za piknik.

____________

* Film japanskog režisera Kinoshita Keisuke iz 1958. godine