Ruta je po narodnosti iz Moàba, istočno od rijeke Jordan. Jedna židovska obitelj iseli u njezinu zemlju u potrazi za utočištem od neimaštine. Dolaze iz Bet Lèhema, s područja Jude, glava obitelji zove se Elimélekh, njegova je supruga Naomi, a dvojica sinova Mahlòn i Chiliòn. Vrijeme je to osvojene zemlje Izraelove, gdje su obećani med i mlijeko, ali je na rubu da postane suha i nepolodna. Elimélekh zato emigrira i prvi je Židov u dijaspori, prvi koji napušta zemlju što postala je Izraelova.
U ravnicama Moàba nema oskudice, ali napustiti domovinu koju je dodijelilo božanstvo težak je čin. Elimélekh umire kao emigrant. Njegova se smrt ne tumači kao znak, obitelj nastavlja boraviti u inozemstvu, sinovi se žene dvjema tamošnjim djevojkama. A onda se žalost udvostručuje, umiru obojica, ostaju njihove tri žene, Naomi i dvije snahe. Naomi sad shvaća i želi se vratiti u Izrael, gdje se u međuvremenu vratilo blagostanje. Svoje dvije snahe šalje njihovim kućama, a ona se vraća siromaštvu ne posjedujući ništa. Ali Ruta, jedna od njih, ne želi ni čuti da bude vraćena u svoj rodni kraj. Čula je za vijest o Izraelu, želi nastaviti pripadati božanstvu i narodu koji je odabralo.
*
Naomi je uporna, jedna se snaha vraća, Ruta međutim ne popušta.
“I Ruta prionu uz nju” (1, 14).
Jak je to prijanjajući glagol, prionuti za nekoga, konstrukcija korištena u odnosu prema božanstvu:
“Ljubeći Iod, svoga Elohìma, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega” (Ponovljeni zakon/ Devarìm 30, 20).
Ruta prema Naomi iskazuje čin vjere pa kaže:
“Gdje budeš išla [ti] ići ću [i ja], gdje budeš ti spavala spavat ću [i ja], tvoj narod moj je narod i tvoj Elohìm moj je Elohìm” (1, 16).
Njezin izbor da pripada dovodi je da kaže:
“Gdje budeš [ti] umrla umrijet ću [i ja], i tamo ću biti pokopana. Tako će meni učiniti Iod i tako neka doda, jer će smrt unijeti podjelu između tebe i mene” (1, 17).
*
Ruta odabire Naomin put povratka, pustolovinu siromaštva. Tekst kaže:
“I vrati se Naomi i Ruta Moapkinja njezina snaha koja se vrati s moapskih polja” (1, 22). Rutina privrženost daje joj pravo na glagol vratiti se: premda nikad nije bila u Izraelu, njezin dolazak ima snagu i pravomoćnost povratka. Njezina privrženost priskrbljuje joj vjerodajnicu pripadanja.
*
Stižu u Bet Lèhem s proljeća i na početku žetve. Ruta odlazi paljetkovati na dijelu namijenjenu siromašnima. Predivno pravilo u Izraelu: žeteoci prolaze njivom samo jednom, ono što ostave za sobom pripada puku. I više od toga: desetina s površine ostavlja se potrebitima. Vlasništvo je privatno, ali prikriveno egoizmom posjedovanja, jer sveta zemlja pripada božanstvu: “Jer zemlja je moja, a vi ste stranci i stanovnici kod mene” (Levitski zakonik/Vaikrà 25, 23).
Privatno vlasništvo u zemlji Izrael bila je koncesija.
Lijepa i skromna Ruta ide neupadljiva po njivama u Bet Lèhemu skupljati ostatke. Igrom sudbine dospijeva na imanje jednog Naominog rođaka, bogata i ostarjela posjednika imenom Boàz. Ukazuju mu na njezinu nazočnost pa tako dozna za nju, jedini Naomin oslonac. Naređuje svojima da je ne kinje, štoviše da joj olakšaju posao. Ruta mu zahvaljuje:
“Zašto sam našla milost u tvojim očima da me prepoznaš, a ja sam strankinja?” (2, 10)
Boàz zaslužuje da bude spomenut zbog svoga odgovora:
“Ispričano mi je sve što si učinila sa svojom svekrvom nakon smrti svoga muža. I ostavila si svoga oca i svoju majku i zemlju svoga rođenja pa si otišla u narod koji ranije nisi poznavala. Platit će ti Iod za tvoje djelo. I cijela će tvoja plaća biti od Izraelova Iod Elohìma jer si došla skloniti se pod njegove skute” (2, 11-12).
Iz zemlje i iz obitelji i iz kuće svoga oca upravo je to ono što božanstvo traži od Abrahama da napusti: tu nas Boàz podsjeća kolika je snaga i vjera trebala Abrahamu da posluša glas koji ga upravo iskorjenjuje. Ruta to čini sama, kocka se s vjerom koja će naći zadovoljštinu.
*
Vrijeme žetve se bliži kraju pa svekrva sramežljivu Rutu upućuje u noćnu pustolovinu. Zadnja je to prigoda uoči zimskoga počinka. Ljudsko je srce razdragano zbog rodne godine. Evo što će Ruta čuti, a onda i učiniti:
“E sad, nije li ono Boàz naš rođak kod kojeg si bila s njegovim djevojkama? Eto on noćas vije na gumnu ječam. A ti ćeš se oprati, poškropiti i odjenuti svoj ogrtač na se pa se spustiti na gumno: nećeš se otkrivati tom čovjeku sve dok ne završi jesti i piti. I bit će u njegovom počivalištu pa ćeš doznati gdje će to odmarati pa ćeš otkriti dio njegovih nogu te počinuti. A on će ti reći što ćeš činiti” (3, 2-4).
*
Naomi potiče Rutu pod Boàzov pokrivač, opuštenu pod zvijezdama jedne ljetne noći. Šalje je da sruši sva pravila, da zavede.
“Učinit ću sve što kažeš” (3, 5). Učinit ću, na hebrejskom “eesè” ima istu numeričku vrijednost kao i “shalòm”, mir. Njezino djelovanje tu je djelo mira, a ne provale.
Usred noći Boàz se budi i skače zbog tijela opružena uz svoje.
“Tko si ti?”. I reče: “Ja sam Ruta, tvoja sluškinja, raširit ćeš svoje krilo nad svojom sluškinjom jer iskupitelj si ti” (3, 9).
*
“Goèl”, iskupitelj, pravnički je termin, označava najbližega u srodstvu, kojemu pripada pravo otkupa dobara člana obitelji koji je zapao u neimaštinu. Na njemu je i da oženi udovicu rođaka koji je ostao bez potomstva.
Ruta mu kaže “goèl” i možda zna da mu je numerička vrijednost jednaka kao i u “moj”, zato mu je rekla također “Jer moj si ti”.
Boàz je ganut, ostario da bi još imao svrhe u ljubavi, oslovljava je “Berukhà”, blagoslovljena, a onda joj izgovara iste riječi koje je Ruta rekli Naomi:
“Učinit ću sve što kažeš” (3, 11). A prije svanuća otpušta je, zatim ujutro sređuje zakonske formalnosti i ženi se njome. Ruta odmah zatrudni, njezina utroba čekala je da se otvori u zemlji Izraelovoj. Porodi muškića. Oveda, koji će biti Davidov djed.
Na kraju predivne priče na otvorenom u pravom pretincu smjestila se Ruta, odvažna jedne ljetne noći.
Ruta
Ruta je po narodnosti iz Moàba, istočno od rijeke Jordan. Jedna židovska obitelj iseli u njezinu zemlju u potrazi za utočištem od neimaštine. Dolaze iz Bet Lèhema, s područja Jude, glava obitelji zove se Elimélekh, njegova je supruga Naomi, a dvojica sinova Mahlòn i Chiliòn. Vrijeme je to osvojene zemlje Izraelove, gdje su obećani med i mlijeko, ali je na rubu da postane suha i nepolodna. Elimélekh zato emigrira i prvi je Židov u dijaspori, prvi koji napušta zemlju što postala je Izraelova.
U ravnicama Moàba nema oskudice, ali napustiti domovinu koju je dodijelilo božanstvo težak je čin. Elimélekh umire kao emigrant. Njegova se smrt ne tumači kao znak, obitelj nastavlja boraviti u inozemstvu, sinovi se žene dvjema tamošnjim djevojkama. A onda se žalost udvostručuje, umiru obojica, ostaju njihove tri žene, Naomi i dvije snahe. Naomi sad shvaća i želi se vratiti u Izrael, gdje se u međuvremenu vratilo blagostanje. Svoje dvije snahe šalje njihovim kućama, a ona se vraća siromaštvu ne posjedujući ništa. Ali Ruta, jedna od njih, ne želi ni čuti da bude vraćena u svoj rodni kraj. Čula je za vijest o Izraelu, želi nastaviti pripadati božanstvu i narodu koji je odabralo.
*
Naomi je uporna, jedna se snaha vraća, Ruta međutim ne popušta.
“I Ruta prionu uz nju” (1, 14).
Jak je to prijanjajući glagol, prionuti za nekoga, konstrukcija korištena u odnosu prema božanstvu:
“Ljubeći Iod, svoga Elohìma, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega” (Ponovljeni zakon/ Devarìm 30, 20).
Ruta prema Naomi iskazuje čin vjere pa kaže:
“Gdje budeš išla [ti] ići ću [i ja], gdje budeš ti spavala spavat ću [i ja], tvoj narod moj je narod i tvoj Elohìm moj je Elohìm” (1, 16).
Njezin izbor da pripada dovodi je da kaže:
“Gdje budeš [ti] umrla umrijet ću [i ja], i tamo ću biti pokopana. Tako će meni učiniti Iod i tako neka doda, jer će smrt unijeti podjelu između tebe i mene” (1, 17).
*
Ruta odabire Naomin put povratka, pustolovinu siromaštva. Tekst kaže:
“I vrati se Naomi i Ruta Moapkinja njezina snaha koja se vrati s moapskih polja” (1, 22). Rutina privrženost daje joj pravo na glagol vratiti se: premda nikad nije bila u Izraelu, njezin dolazak ima snagu i pravomoćnost povratka. Njezina privrženost priskrbljuje joj vjerodajnicu pripadanja.
*
Stižu u Bet Lèhem s proljeća i na početku žetve. Ruta odlazi paljetkovati na dijelu namijenjenu siromašnima. Predivno pravilo u Izraelu: žeteoci prolaze njivom samo jednom, ono što ostave za sobom pripada puku. I više od toga: desetina s površine ostavlja se potrebitima. Vlasništvo je privatno, ali prikriveno egoizmom posjedovanja, jer sveta zemlja pripada božanstvu: “Jer zemlja je moja, a vi ste stranci i stanovnici kod mene” (Levitski zakonik/Vaikrà 25, 23).
Privatno vlasništvo u zemlji Izrael bila je koncesija.
Lijepa i skromna Ruta ide neupadljiva po njivama u Bet Lèhemu skupljati ostatke. Igrom sudbine dospijeva na imanje jednog Naominog rođaka, bogata i ostarjela posjednika imenom Boàz. Ukazuju mu na njezinu nazočnost pa tako dozna za nju, jedini Naomin oslonac. Naređuje svojima da je ne kinje, štoviše da joj olakšaju posao. Ruta mu zahvaljuje:
“Zašto sam našla milost u tvojim očima da me prepoznaš, a ja sam strankinja?” (2, 10)
Boàz zaslužuje da bude spomenut zbog svoga odgovora:
“Ispričano mi je sve što si učinila sa svojom svekrvom nakon smrti svoga muža. I ostavila si svoga oca i svoju majku i zemlju svoga rođenja pa si otišla u narod koji ranije nisi poznavala. Platit će ti Iod za tvoje djelo. I cijela će tvoja plaća biti od Izraelova Iod Elohìma jer si došla skloniti se pod njegove skute” (2, 11-12).
Iz zemlje i iz obitelji i iz kuće svoga oca upravo je to ono što božanstvo traži od Abrahama da napusti: tu nas Boàz podsjeća kolika je snaga i vjera trebala Abrahamu da posluša glas koji ga upravo iskorjenjuje. Ruta to čini sama, kocka se s vjerom koja će naći zadovoljštinu.
*
Vrijeme žetve se bliži kraju pa svekrva sramežljivu Rutu upućuje u noćnu pustolovinu. Zadnja je to prigoda uoči zimskoga počinka. Ljudsko je srce razdragano zbog rodne godine. Evo što će Ruta čuti, a onda i učiniti:
“E sad, nije li ono Boàz naš rođak kod kojeg si bila s njegovim djevojkama? Eto on noćas vije na gumnu ječam. A ti ćeš se oprati, poškropiti i odjenuti svoj ogrtač na se pa se spustiti na gumno: nećeš se otkrivati tom čovjeku sve dok ne završi jesti i piti. I bit će u njegovom počivalištu pa ćeš doznati gdje će to odmarati pa ćeš otkriti dio njegovih nogu te počinuti. A on će ti reći što ćeš činiti” (3, 2-4).
*
Naomi potiče Rutu pod Boàzov pokrivač, opuštenu pod zvijezdama jedne ljetne noći. Šalje je da sruši sva pravila, da zavede.
“Učinit ću sve što kažeš” (3, 5). Učinit ću, na hebrejskom “eesè” ima istu numeričku vrijednost kao i “shalòm”, mir. Njezino djelovanje tu je djelo mira, a ne provale.
Usred noći Boàz se budi i skače zbog tijela opružena uz svoje.
“Tko si ti?”. I reče: “Ja sam Ruta, tvoja sluškinja, raširit ćeš svoje krilo nad svojom sluškinjom jer iskupitelj si ti” (3, 9).
*
“Goèl”, iskupitelj, pravnički je termin, označava najbližega u srodstvu, kojemu pripada pravo otkupa dobara člana obitelji koji je zapao u neimaštinu. Na njemu je i da oženi udovicu rođaka koji je ostao bez potomstva.
Ruta mu kaže “goèl” i možda zna da mu je numerička vrijednost jednaka kao i u “moj”, zato mu je rekla također “Jer moj si ti”.
Boàz je ganut, ostario da bi još imao svrhe u ljubavi, oslovljava je “Berukhà”, blagoslovljena, a onda joj izgovara iste riječi koje je Ruta rekli Naomi:
“Učinit ću sve što kažeš” (3, 11). A prije svanuća otpušta je, zatim ujutro sređuje zakonske formalnosti i ženi se njome. Ruta odmah zatrudni, njezina utroba čekala je da se otvori u zemlji Izraelovoj. Porodi muškića. Oveda, koji će biti Davidov djed.
Na kraju predivne priče na otvorenom u pravom pretincu smjestila se Ruta, odvažna jedne ljetne noći.
*
S talijanskog preveo Tvrtko Klarić