kupujemo nakon što se čuje zadnji udarac suhe zemlje po rezbarenom lijesu kupujemo sljedećih četrdeset dana nismo još položili urnu palimo lumine i tamjan gradimo privatni mauzolej progutanih slogova nezaliječenih uvreda prokockanih šansi mali dnevni rituali upaljen televizor u praznoj sobi suvenir s putovanja jabuke u šlafroku zimska olimpijada kupovanjem namirujemo ideju o besmrtnosti sliku smo dugoročno i pažljivo gradili na pogrešnim premisama svilena kravata, tople čarape crna haljina uzaludno pokušavamo spasiti od podzemne hladnoće onoga što se zgrijati neće na našim vulgarnim molitvama ganc novo popeglano i čisto donosimo u mrtvačnice iznošene iz praznovjerja samo omiljene cipele hamajlija protiv uroka i planinske nesreće ako je kadaver pušač kutiju najskupljih cigareta pripadajuči upaljač u portaprancu taložimo najdraže jelo sliku kućnog sveca krunicu iz lourdesa guramo među ukočene prste s kojih smo prethodno počupali zlatno prstenje da ga ne ukradu grobari psihotični patolozi na vrh ledenog brijega stavljamo zajedničku fotografiju s neke ekskurzije smotre folklora rođakove svadbe naša ideja o zauvijek zajedno, otjelovljuje se u završnoj grotesknosti algor mortis začešljavamo umivamo i pudramo napaćena draga lica njihova nas boja šokira poriv da još jednom prislonimo usne na tragove nevidljivih šamara bože koliko nemara koliko neostvarenih želja koliko žudnje i stremljenja na plavičastoj mapi kože grižnja savjesti poharala je strašnije od notorne smrti cvjećarnice i šoping centre kupujemo nesesere šminku najfinija pića francuske parfeme prve žižule mlado grožđe karte za krstarenja prekooceanskim kruzerima omiljene pisce iz godišnjice u godišnjicu vrijedni hrčci arhiviramo po promotivnim cijenama sve što je mrtvac volio Ili ono što mislimo o tome kupujemo kupujemo ne pitamo šta košta u nepovratnom odsustvu samo pet minuta zadnji hroptaj zadnji stisak ruku dio mio, dio mio slažemo na hrpu nagomilano grizodušje ni nalik svetoj ljubavi neizgovorenoj neiživljenoj iscijeđenoj jednim novozavjetnim psalmom da trune među suvišnim stvarima koje ćemo kad nam dozlogrdi dati u bescijenje Ili naprosto baciti pred veliko proljetno čišćenje stana
posthumno volim te
kupujemo nakon što se čuje zadnji udarac
suhe zemlje po rezbarenom lijesu kupujemo
sljedećih četrdeset dana
nismo još položili urnu
palimo lumine i tamjan gradimo privatni mauzolej
progutanih slogova nezaliječenih uvreda prokockanih šansi
mali dnevni rituali upaljen televizor u praznoj sobi
suvenir s putovanja jabuke u šlafroku zimska olimpijada
kupovanjem namirujemo ideju o besmrtnosti
sliku smo dugoročno i pažljivo gradili na pogrešnim premisama
svilena kravata, tople čarape crna haljina
uzaludno pokušavamo spasiti od podzemne hladnoće
onoga što se zgrijati neće
na našim vulgarnim molitvama
ganc novo popeglano i čisto donosimo u mrtvačnice
iznošene iz praznovjerja samo omiljene cipele
hamajlija protiv uroka i planinske nesreće
ako je kadaver pušač kutiju najskupljih cigareta
pripadajuči upaljač
u portaprancu taložimo najdraže jelo
sliku kućnog sveca krunicu iz lourdesa
guramo među ukočene prste
s kojih smo prethodno počupali
zlatno prstenje da ga ne ukradu grobari
psihotični patolozi
na vrh ledenog brijega stavljamo zajedničku fotografiju
s neke ekskurzije smotre folklora rođakove svadbe
naša ideja o zauvijek zajedno, otjelovljuje se
u završnoj grotesknosti algor mortis
začešljavamo umivamo i pudramo
napaćena draga lica
njihova nas boja šokira
poriv da još jednom prislonimo usne
na tragove nevidljivih šamara
bože koliko nemara koliko neostvarenih želja
koliko žudnje i stremljenja na plavičastoj mapi kože
grižnja savjesti poharala je strašnije
od notorne smrti cvjećarnice i šoping centre
kupujemo nesesere šminku
najfinija pića francuske parfeme
prve žižule mlado grožđe
karte za krstarenja prekooceanskim kruzerima
omiljene pisce
iz godišnjice u godišnjicu vrijedni hrčci
arhiviramo po promotivnim cijenama
sve što je mrtvac volio
Ili ono što mislimo o tome
kupujemo kupujemo ne pitamo šta košta
u nepovratnom odsustvu
samo pet minuta zadnji hroptaj zadnji stisak ruku
dio mio, dio mio
slažemo na hrpu nagomilano grizodušje
ni nalik svetoj ljubavi
neizgovorenoj neiživljenoj iscijeđenoj
jednim novozavjetnim psalmom
da trune među suvišnim stvarima
koje ćemo kad nam dozlogrdi dati u bescijenje
Ili naprosto baciti
pred veliko proljetno čišćenje
stana