kupujemo nakon što se čuje zadnji udarac
suhe zemlje po rezbarenom lijesu kupujemo
sljedećih četrdeset dana
nismo još položili urnu
palimo lumine i tamjan gradimo privatni mauzolej
progutanih slogova nezaliječenih uvreda prokockanih šansi
mali dnevni rituali upaljen televizor u praznoj sobi
suvenir s putovanja jabuke u šlafroku zimska olimpijada
kupovanjem namirujemo ideju o besmrtnosti
sliku smo dugoročno i pažljivo gradili na pogrešnim premisama
svilena kravata, tople čarape crna haljina
uzaludno pokušavamo spasiti od podzemne hladnoće
onoga što se zgrijati neće
na našim vulgarnim molitvama
ganc novo popeglano i čisto donosimo u mrtvačnice
iznošene iz praznovjerja samo omiljene cipele
hamajlija protiv uroka i planinske nesreće
ako je kadaver pušač kutiju najskupljih cigareta
pripadajuči upaljač
u portaprancu taložimo najdraže jelo
sliku kućnog sveca krunicu iz lourdesa
guramo među ukočene prste
s kojih smo prethodno počupali
zlatno prstenje da ga ne ukradu grobari
psihotični patolozi
na vrh ledenog brijega stavljamo zajedničku fotografiju
s neke ekskurzije smotre folklora rođakove svadbe
naša ideja o zauvijek zajedno, otjelovljuje se
u završnoj grotesknosti algor mortis
začešljavamo umivamo i pudramo
napaćena draga lica
njihova nas boja šokira
poriv da još jednom prislonimo usne
na tragove nevidljivih šamara
bože koliko nemara koliko neostvarenih želja
koliko žudnje i stremljenja na plavičastoj mapi kože
grižnja savjesti poharala je strašnije
od notorne smrti cvjećarnice i šoping centre
kupujemo nesesere šminku
najfinija pića francuske parfeme
prve žižule mlado grožđe
karte za krstarenja prekooceanskim kruzerima
omiljene pisce
iz godišnjice u godišnjicu vrijedni hrčci
arhiviramo po promotivnim cijenama
sve što je mrtvac volio
Ili ono što mislimo o tome
kupujemo kupujemo ne pitamo šta košta
u nepovratnom odsustvu
samo pet minuta zadnji hroptaj zadnji stisak ruku
dio mio, dio mio
slažemo na hrpu nagomilano grizodušje
ni nalik svetoj ljubavi
neizgovorenoj neiživljenoj iscijeđenoj
jednim novozavjetnim psalmom
da trune među suvišnim stvarima
koje ćemo kad nam dozlogrdi dati u bescijenje
Ili naprosto baciti
pred veliko proljetno čišćenje
stana
posthumno volim te
kupujemo nakon što se čuje zadnji udarac
suhe zemlje po rezbarenom lijesu kupujemo
sljedećih četrdeset dana
nismo još položili urnu
palimo lumine i tamjan gradimo privatni mauzolej
progutanih slogova nezaliječenih uvreda prokockanih šansi
mali dnevni rituali upaljen televizor u praznoj sobi
suvenir s putovanja jabuke u šlafroku zimska olimpijada
kupovanjem namirujemo ideju o besmrtnosti
sliku smo dugoročno i pažljivo gradili na pogrešnim premisama
svilena kravata, tople čarape crna haljina
uzaludno pokušavamo spasiti od podzemne hladnoće
onoga što se zgrijati neće
na našim vulgarnim molitvama
ganc novo popeglano i čisto donosimo u mrtvačnice
iznošene iz praznovjerja samo omiljene cipele
hamajlija protiv uroka i planinske nesreće
ako je kadaver pušač kutiju najskupljih cigareta
pripadajuči upaljač
u portaprancu taložimo najdraže jelo
sliku kućnog sveca krunicu iz lourdesa
guramo među ukočene prste
s kojih smo prethodno počupali
zlatno prstenje da ga ne ukradu grobari
psihotični patolozi
na vrh ledenog brijega stavljamo zajedničku fotografiju
s neke ekskurzije smotre folklora rođakove svadbe
naša ideja o zauvijek zajedno, otjelovljuje se
u završnoj grotesknosti algor mortis
začešljavamo umivamo i pudramo
napaćena draga lica
njihova nas boja šokira
poriv da još jednom prislonimo usne
na tragove nevidljivih šamara
bože koliko nemara koliko neostvarenih želja
koliko žudnje i stremljenja na plavičastoj mapi kože
grižnja savjesti poharala je strašnije
od notorne smrti cvjećarnice i šoping centre
kupujemo nesesere šminku
najfinija pića francuske parfeme
prve žižule mlado grožđe
karte za krstarenja prekooceanskim kruzerima
omiljene pisce
iz godišnjice u godišnjicu vrijedni hrčci
arhiviramo po promotivnim cijenama
sve što je mrtvac volio
Ili ono što mislimo o tome
kupujemo kupujemo ne pitamo šta košta
u nepovratnom odsustvu
samo pet minuta zadnji hroptaj zadnji stisak ruku
dio mio, dio mio
slažemo na hrpu nagomilano grizodušje
ni nalik svetoj ljubavi
neizgovorenoj neiživljenoj iscijeđenoj
jednim novozavjetnim psalmom
da trune među suvišnim stvarima
koje ćemo kad nam dozlogrdi dati u bescijenje
Ili naprosto baciti
pred veliko proljetno čišćenje
stana