Sinoć mi se javila Asja, kćerka mog dragog Kasima Prohića: “Znaš li da je umro Vlado Premec?” Nisam znao. Nisam nikada ni pomislio da se to može dogoditi. Nikada voljno ne mislim da će me dragi ljudi napustiti, njima sam nekako namijenio vječnost. Vladimir Premec je bio jedan od njih. Upoznao sam ga davno, ima tome pola stoljeća. Izabran je na mjesto asistenta na Filozofskom fakultetu, bio najmlađi doktor filozofije. Po svemu se razlikovao od drugih kolega: bio je lijepih manira, vrlo komunikativan, govorio pomalo neobičnim akcentom, studirao teologiju, a onda filozofiju i književnost, odlično znao grčki i latinski, govorio nekoliko jezika. Bio je jedinstvena pojava, erudita, drag sugovornik, vrijedan znanstvenik, odličan govornik, sjajan profesor. Kabinet mu je uvijek bio pun studenata, kojima je nesebično davao savjete, tumačio im što im nije jasno, brinuo o njima. Radovao sam se njegovim knjigama, a i odličnim prijevodima slavnog grčkog mislioca Heraklita i njemačkog mistika Bemea. Sve je uradio što se u uspješnoj univerzitetskoj karijeri može uraditi, a nikada nije pokazivao nikakvu aroganciju. Nikada i nikome nije htio biti prepreka, a mnogima je nastojao pomoći. Družili smo se i radili zajedno godinama, nikada među nama grube riječi. Njegov odlazak u meni otvori još jednu ranu.
Vladimir Premec
Sinoć mi se javila Asja, kćerka mog dragog Kasima Prohića: “Znaš li da je umro Vlado Premec?” Nisam znao. Nisam nikada ni pomislio da se to može dogoditi. Nikada voljno ne mislim da će me dragi ljudi napustiti, njima sam nekako namijenio vječnost. Vladimir Premec je bio jedan od njih. Upoznao sam ga davno, ima tome pola stoljeća. Izabran je na mjesto asistenta na Filozofskom fakultetu, bio najmlađi doktor filozofije. Po svemu se razlikovao od drugih kolega: bio je lijepih manira, vrlo komunikativan, govorio pomalo neobičnim akcentom, studirao teologiju, a onda filozofiju i književnost, odlično znao grčki i latinski, govorio nekoliko jezika. Bio je jedinstvena pojava, erudita, drag sugovornik, vrijedan znanstvenik, odličan govornik, sjajan profesor. Kabinet mu je uvijek bio pun studenata, kojima je nesebično davao savjete, tumačio im što im nije jasno, brinuo o njima. Radovao sam se njegovim knjigama, a i odličnim prijevodima slavnog grčkog mislioca Heraklita i njemačkog mistika Bemea. Sve je uradio što se u uspješnoj univerzitetskoj karijeri može uraditi, a nikada nije pokazivao nikakvu aroganciju. Nikada i nikome nije htio biti prepreka, a mnogima je nastojao pomoći. Družili smo se i radili zajedno godinama, nikada među nama grube riječi. Njegov odlazak u meni otvori još jednu ranu.