Deset je godina moje vrijeme prolazilo u izmjenjivanju listova sa zidnih kalendara Predraga Koraksića.
Premda u Srbiji ne živim i premda znam da bih se i tamo osjećao jednako tuđ kakav sam ovdje gdje živim, mjeseci s karikaturama autokratskog srpskog vladara činili su mi se nekako domaći, moji.
U redu je biti stranac, gdje god živio. Ali ne želim biti stranac u vremenu i kalendaru.
Nakon što sam, u potpunom šoku, odgledao izravni prijenos Vučićeva priznanja da je izgubio, pogled mi je s ekrana kliznuo dva metra udesno, na zid s dalijevski prostranim satom i Coraxovim kalendarom:
Na stranici oktobra stablo golih grana, pod njim gomila opalog žutog lišća, a na grani jedva se drži, posljednji listić s licem Aleksandra Vučića.
Umjetnik je prorok, ali ne zato što bi umjetnik imao moć predviđanja budućih događaja. Umjetnik je prorok zato što živi u vremenu i čovjekove kalendare poznaje do u dušu.
U novembru, Vučića sa svih strana napadaju bijeli dvoglavi orlovi, kao da su sašli sa zastave i grba, kao da su simboli oživjeli pa se pretvorili u njegove neprijatelje.
U decembru, Vučić u pratnji svojih sugovornika zavojitim putem odlazi u ništa.
I to je kraj, kakvim ga je vidio Corax.
Kako ću ja u 2027. biti u svom vremenu i svom kalendaru, kad više nema Coraxa da kalendar nacrta?
Posljednji list kalendara
Deset je godina moje vrijeme prolazilo u izmjenjivanju listova sa zidnih kalendara Predraga Koraksića.
Premda u Srbiji ne živim i premda znam da bih se i tamo osjećao jednako tuđ kakav sam ovdje gdje živim, mjeseci s karikaturama autokratskog srpskog vladara činili su mi se nekako domaći, moji.
U redu je biti stranac, gdje god živio. Ali ne želim biti stranac u vremenu i kalendaru.
Nakon što sam, u potpunom šoku, odgledao izravni prijenos Vučićeva priznanja da je izgubio, pogled mi je s ekrana kliznuo dva metra udesno, na zid s dalijevski prostranim satom i Coraxovim kalendarom:
Na stranici oktobra stablo golih grana, pod njim gomila opalog žutog lišća, a na grani jedva se drži, posljednji listić s licem Aleksandra Vučića.
Umjetnik je prorok, ali ne zato što bi umjetnik imao moć predviđanja budućih događaja. Umjetnik je prorok zato što živi u vremenu i čovjekove kalendare poznaje do u dušu.
U novembru, Vučića sa svih strana napadaju bijeli dvoglavi orlovi, kao da su sašli sa zastave i grba, kao da su simboli oživjeli pa se pretvorili u njegove neprijatelje.
U decembru, Vučić u pratnji svojih sugovornika zavojitim putem odlazi u ništa.
I to je kraj, kakvim ga je vidio Corax.
Kako ću ja u 2027. biti u svom vremenu i svom kalendaru, kad više nema Coraxa da kalendar nacrta?