Poslijepodne jednog pisca

Moja draga izašla, ostavila me da u miru pišem, moram završiti tekst o pojmu supstancije, onda se vratila, zaboravila masku, jest da nigdje nikog nema, ali ipak, za svaki slučaj, onda opet izašla, eto je nazad s flašama, poklonio nam komšija za blagdane, žuri niz stepenice: “Zatvori vrata”, pred vratima mačak, dere se, hoće da uđe, otvorim, hranu sam mu pripremio, zvoni telefon, ne dižem slušalicu, sigurno su prodavači, moji prijatelji mi se javljaju na email ili mobitel na koji se također ne javljam, zvoni interfon, drugi komšija, čestitka, lakše mu je bilo osobno uručiti, pošta je previše opterećena, ne bi mi stigla prije proljeća, “Hvala, hvala”, supstancija je…, kuca susjeda, znam li radi li i jedna radnja, mačka se dere, hoće napolje, momak iz Amazona, mogu li primiti pošiljku za one iz kuće preko puta, moja draga stigla kupiti voće prije zatvaranja, jesam li završio tekst, nisam, kažem, imam ga u glavi, sad ću, samo neće biti o supstanciji nego o ljepoti stvaralačkog mira.

Predrag Finci 28. 12. 2020.