Pjesnikova odbrana

Otkako sam saznao, kaže pjesnik znanac,
da su mi oni tamo, oni “moji”,
namijenili metak,
živnuo sam
i trgao se
iz dugotrajne i strašne depresije.

Prosto me prsti svrbe,
pišem kao nikada.

Konju jedan, kažem sebi –
ni dana bez retka!

I kako sam samo bio kilav
u spisima ranim!
A sad – svaka treća rečenica
izleti poput metka.
To je zato što ja ne napadam –
od čega ginem, time se i branim.

1992.