Rodit će se u potpalublju među slijepim putnicima.
Grijat će ga para od strojarnice.
Ljuljat će ga bočno valjanje mora.
Njegova se majka ukrcala u pokušaju da se spasi ili iskuša sreću,
otac mu jednosatni anđeo,
mnogobrojno očinstvo dovoljno je za tako nešto.
Na kopnu će ga odložiti
u sandučić urbane čistoće.
Zubima će otrgnuti pupkovinu.
Bacit će je u more, kao milosrđe.
Možemo mu pružiti samo vrijeme provedeno u utrobi, govore majke.
Možemo ga očekivati, zagrliti ne.
Roditi samo je uzdah gnjiloga zraka. Nema svijeta za nj.
Ništa u njegovu životu nije parabola.
Baš nikakav stolarski čekić neće mu otkucavati časove djetinjstva,
a onda ni zakivati čavle u meso.
Ja se ne zovem Marija, ali ove moje sinove,
koji nisu nosili ni odjeće ni imena,
mornari ih zovu Isus.
Jer se rađaju na putovanju bez dolaska.
Rađa se u potpalublju slijepih putnika,
preostaje manje od sat vremena prosinca.
Duže traje prolazak Kraljeva i krijumčara.
Rađa se usred pomora dječice.
Rađa se po predaji, iz potrebe,
jednakom obljentičkom strpljivošću.
Ali više ne preživljava, ne želi.
Jer živjeti – već je živio, a govoriti – rekao je.
Ne može skinuti ili dodati trn u krunu na sljepoočicama.
S onima je koji žive vrijeme rađanja.
Odlazi s onima koji traju tek jedan sat.
***
Uz naslov pjesme Božić: vidjeti: Djelo na vodi, izd. Einaudi, Torino 2002.
Božić
(Natale)
Rodit će se u potpalublju među slijepim putnicima.
Grijat će ga para od strojarnice.
Ljuljat će ga bočno valjanje mora.
Njegova se majka ukrcala u pokušaju da se spasi ili iskuša sreću,
otac mu jednosatni anđeo,
mnogobrojno očinstvo dovoljno je za tako nešto.
Na kopnu će ga odložiti
u sandučić urbane čistoće.
Zubima će otrgnuti pupkovinu.
Bacit će je u more, kao milosrđe.
Možemo mu pružiti samo vrijeme provedeno u utrobi, govore majke.
Možemo ga očekivati, zagrliti ne.
Roditi samo je uzdah gnjiloga zraka. Nema svijeta za nj.
Ništa u njegovu životu nije parabola.
Baš nikakav stolarski čekić neće mu otkucavati časove djetinjstva,
a onda ni zakivati čavle u meso.
Ja se ne zovem Marija, ali ove moje sinove,
koji nisu nosili ni odjeće ni imena,
mornari ih zovu Isus.
Jer se rađaju na putovanju bez dolaska.
Rađa se u potpalublju slijepih putnika,
preostaje manje od sat vremena prosinca.
Duže traje prolazak Kraljeva i krijumčara.
Rađa se usred pomora dječice.
Rađa se po predaji, iz potrebe,
jednakom obljentičkom strpljivošću.
Ali više ne preživljava, ne želi.
Jer živjeti – već je živio, a govoriti – rekao je.
Ne može skinuti ili dodati trn u krunu na sljepoočicama.
S onima je koji žive vrijeme rađanja.
Odlazi s onima koji traju tek jedan sat.
***
Uz naslov pjesme Božić: vidjeti: Djelo na vodi, izd. Einaudi, Torino 2002.
***
S talijanskog preveo Tvrtko Klarić