Tamo raste trava ošebjad Na zaraslom pustom docu Gdje Andrija Divić na vrh Punte Ubi svojega oca Jer je otac mater tukao baketom Po glavi i na mjestu bi je ubio Tužnu mater da Andrija nije Sa zida konobe skinuo lovački karabin I bez riječi pucao jednom dvaput u oca I punio pušku opet pucao još jednom Dvaput da sigurnom utvrdi njegovu smrt I da se zna da ga je ubio sin Mater je ostala ni živa ni mrtva Ležala tako u bolnici u Splitu Četrdeset dana četrdeset prvog umrla Andriju s lisicama na rukama dovelo Iz istražnog zatvora na njezin grob Tri je godine zatim u Zenici ležao Kada se vratio nisu za njega htjeli znati Od Punte do Puntina u cijelome mjestu Desetog dana po povratku Vidjelo ga je da stoji na magistrali Čeka autobus za Ploče Kažu da je otišao u Čile I da je veliko bogatstvo na šalitri stekao Iako to je samo priča ništa se pouzdano ne zna Ali ga spomenu uvijek uz rat poplavu bolest glad I kad zatreba netko naš da nam pomogne Da pošalje novca da na važnom mjestu istinu kaže O nama i nevolji našoj Andrija Divić s vrha Punte Čija se kuća četrdeset godina sama od sebe runi I neće da padne da se u sebe sruši Sad će govore stari sad će a kuća svejedno stoji Za njegovu zemlju ne rekne se Divića baština Kao što se za zemlju čim je nečija kaže Nego ispod glasa da ne čuje zlo sve šapuću To je tamo gdje raste trava ošebjad
Ošebjad
__________________biografija
Tamo raste trava ošebjad
Na zaraslom pustom docu
Gdje Andrija Divić na vrh Punte
Ubi svojega oca
Jer je otac mater tukao baketom
Po glavi i na mjestu bi je ubio
Tužnu mater da Andrija nije
Sa zida konobe skinuo lovački karabin
I bez riječi pucao jednom dvaput u oca
I punio pušku opet pucao još jednom
Dvaput da sigurnom utvrdi njegovu smrt
I da se zna da ga je ubio sin
Mater je ostala ni živa ni mrtva
Ležala tako u bolnici u Splitu
Četrdeset dana četrdeset prvog umrla
Andriju s lisicama na rukama dovelo
Iz istražnog zatvora na njezin grob
Tri je godine zatim u Zenici ležao
Kada se vratio nisu za njega htjeli znati
Od Punte do Puntina u cijelome mjestu
Desetog dana po povratku
Vidjelo ga je da stoji na magistrali
Čeka autobus za Ploče
Kažu da je otišao u Čile
I da je veliko bogatstvo na šalitri stekao
Iako to je samo priča ništa se pouzdano ne zna
Ali ga spomenu uvijek uz rat poplavu bolest glad
I kad zatreba netko naš da nam pomogne
Da pošalje novca da na važnom mjestu istinu kaže
O nama i nevolji našoj
Andrija Divić s vrha Punte
Čija se kuća četrdeset godina sama od sebe runi
I neće da padne da se u sebe sruši
Sad će govore stari sad će a kuća svejedno stoji
Za njegovu zemlju ne rekne se Divića baština
Kao što se za zemlju čim je nečija kaže
Nego ispod glasa da ne čuje zlo sve šapuću
To je tamo gdje raste trava ošebjad