Glad

_________________(Od kuge, glada i rata/
_________________oslobodi nas, Gospodine!)

*

U ratu bijah i odratovah
i izronih, živ. I izgorjeh, pola me nema.
Mada ja nisam htio ništa i ništa nisam kriv.

U kugi ne bih, nisu me, gnojavog, kukama vukli
u jamu tri sa tri. Kad vodim turiste željne čudesa
na Kuginovcu stanemo. Ruke im drhte kô da su oni
živim vapnom preko tjelesa mrtvih…
A niko nam nije kriv što smo se rodili kasno
da doživimo je. I domremo. I da nas turisti posjećuju.

Za glad sam čuo. Bilo je onda kada su matere
u šumu djecu slale. Divljake, šipurak, gljive…
I onda kad je godina zeca kod Azteka bila,
i kad je Staljin Kijevu rekao: Dosta!,
i kad je Glad lobanja Indijom prošla.
Careva gladi uvijek je bilo.
A ja sam imao i za kolača.

Mada, čuo sam što je to glad i pitao se
dok se kolona grobljanska skrušeno vuče za križem
je li ta rima glada i rata toliko važna, ta glazba horska,
i odnosi li se bar malo, jedan korak od svih tih krugova
i jedan zaziv moj
na moju glad za tobom?

21.VIII.2010.

Milo Jukić 27. 07. 2014.