Osa

Još nije minulo podne.

Skidaš šlauf s česme uz čatrnju i otvaraš ventil:
Ne osjećaš žeđ, već potrebu da prekršiš stoput dato
Obećanje da nećeš piti vodu s tog mjesta.

Puštaš da prvih nekoliko kapi
Padne u kamenom obloženo korito.
Potom prinosiš ruku i piješ:
Topao i bljutav je okus vode na nepcu.

Rastjeruješ ose što levitiraju
Oko otvorenog mlaza, sve dok ne
Osjetiš bol u podlaktici i sav se
Pretvoriš u bučan i razuzdan jecaj.

Kroz suze, onda, vidiš:
Nenina nezgrapna figura trči preko dvorišta.

Zemlja se runi trenjem
Kamene plohe o prištić na koži.

Umotan u njene ruke što mirišu
Na kravlje vime, sigurarn si:

Ujed ose bio je kosmička
Kazna za tvoj neposluh.