Jesen, naklonjena beskućnicima, vedrinom pronosi žut list kraj mog prozora, mog oka, zagledanog u daleke planine.
Tamo, u orlovskim gnijezdima, oni koji su otišli da nas dočekaju, opijeni mirisima jeseni, pripremaju nam postelje od lišća.
Davni dar iz bakinih njedara, orah što zvecka u mojim sjećanjima, darujem vjeverici da ga nosi u toplu duplju punu svjetlosti.
Dotle, jesen naklonjena beskućnicima, skućila se na mom radnom stolu i vreba trenutak moje nepažnje da uskoči u pjesmu koju o njoj pišem.
20.10. 2022.
KOME OSTAJU SNOVI?
Ne zgrade i automobile, ne oranice i vinograde, ne šume i gnijezda na granama. ne knjige koje je skupljao kao vjeverica orahe za zimu, ne skupe slike i skulpture;
kada umre čovjek, kome ostavlja svoje snove?
19. 10. 2022.
ZAPITANOST
Strčah niz brijeg i zastadoh nijem.
Kad li ću i da li ću ikad ponovo na vrh?
14. 10. 2022.
UČIM DA PLIVAM
Sanjajući obalu Crvnog mora
Kažu da se pred njima otvorila voda kada su bježali od zla, i da se zatvorila kada je pomahnitalo zlo moglo da ih sustigne.
U starim zapisima ne piše da li su u sebi ponijeli zlo, ali nije teško naslutiti da su se pred njima odmah otvorila vrata prema novom zlu.
Ne gubim više vrijeme na čitanje drevnih i novih spisa, već učim da plivam na divljim tokovima, jer ne znam da li će se voda otvoriti pred nekim novim zlom.
A znam da zlo neminovno dolazi poslije svakog predaha u hladovini. Uostalom, priča se da je jedan svetitelj o tome pisao u apokaliptičnom Jevanđelju.
Oktobarski stihovi
JESEN NA MOME RADNOM STOLU
Jesen, naklonjena beskućnicima,
vedrinom pronosi žut list
kraj mog prozora, mog oka,
zagledanog u daleke planine.
Tamo, u orlovskim gnijezdima,
oni koji su otišli da nas dočekaju,
opijeni mirisima jeseni,
pripremaju nam postelje od lišća.
Davni dar iz bakinih njedara,
orah što zvecka u mojim sjećanjima,
darujem vjeverici da ga nosi
u toplu duplju punu svjetlosti.
Dotle, jesen naklonjena beskućnicima,
skućila se na mom radnom stolu
i vreba trenutak moje nepažnje
da uskoči u pjesmu koju o njoj pišem.
20.10. 2022.
KOME OSTAJU SNOVI?
Ne zgrade i automobile,
ne oranice i vinograde,
ne šume i gnijezda na granama.
ne knjige koje je skupljao
kao vjeverica orahe za zimu,
ne skupe slike i skulpture;
kada umre čovjek,
kome ostavlja svoje snove?
19. 10. 2022.
ZAPITANOST
Strčah niz brijeg
i zastadoh nijem.
Kad li ću i da li ću
ikad ponovo na vrh?
14. 10. 2022.
UČIM DA PLIVAM
Sanjajući obalu Crvnog mora
Kažu da se pred njima otvorila voda
kada su bježali od zla,
i da se zatvorila kada je
pomahnitalo zlo moglo da ih sustigne.
U starim zapisima ne piše da li su
u sebi ponijeli zlo, ali nije teško
naslutiti da su se pred njima odmah
otvorila vrata prema novom zlu.
Ne gubim više vrijeme na čitanje
drevnih i novih spisa, već učim da plivam
na divljim tokovima, jer ne znam da li će se
voda otvoriti pred nekim novim zlom.
A znam da zlo neminovno dolazi
poslije svakog predaha u hladovini.
Uostalom, priča se da je jedan svetitelj
o tome pisao u apokaliptičnom Jevanđelju.
3. 10. 2022.