Na računaj ni danas na šetnju. Pucaju i granatiraju, opća je opasnost. Opasna je svaka zabava u dvorištu gdje su igrališta. Košarku i ne sanjaj, i rukomet izbaci iz sna. Iako je ljeto upalilo sva svoja svjetla, ne idi iz prostora svog zatočeništva. Hodnik je dozvoljen, podrum je poželjan i noću kad je zlo najopasnije.
Lijepo doba kad su tvoje noge letjele. Bez krila bile na nebu. Kad si s njima i rukama osvajao najviše vrhove. Trenutno su tvoje noge bez svoje prirodne namjene, ali budi strpljiv. Ako preživiš, možeš računati na renesansu njihove snage. Ako se ona, naravno, u tvojim nogama ne ugasi sasvim. Budi optimist, vjeruj u nevjerojatno.
U mirovanju se energija tvojih nogu pohranjuje za neka bolja vremena. Sad je tako kako je. Noge ipak još uvijek imaš. Nisu za igru, poštuj opću opasnost i šuti. Miruj! To je naredba stvarnosti. Preseli u druge vremenske prostore. I u mirovanju zdrave noge vrijeme preskaču s lakoćom. Prisjećaj se i maštaj. Skači s najviše gore na najviši vrh druge gore, na primjer. Ide skačući po gorama davno si čitao, gorama si davno hodio. Genijalni Jezi Andzejevski, zar si zaboravio?! Idi s njim po gorama opet. U hladovinu i ozon. Skačući kroz njihovu stvarnost opet. Što si se ukipio? Što si se sad sa svojim nogama tako čvrsto vezao za svoj pregrijani stan? Odbaci kukavičluk i strah! Pokreni u stanu svoje noge dok su još zdrave! Tako se spašavaj, čovječe! Eto, tvoje noge već prolaze kroz vrijeme brzinom od stotinu milja. Hodaju šumama, šeću morskom obalom. Penju se na vrhove koje ljubi nebo. Tako je nekad bilo i u tvojoj mladosti, a tako je i sad. Sve ti to sad daruje tvoj blistavi mozak, čuvar tvoje prošlosti. I noge pamte ta dobra vremena, i u njima živi tvoj mozak. Zar ne shvaćaš da si povlašten. Stojiš kao ukopan u jednom mjestu poput kažnjenika, a već dodiruješ najveće visine. Već si nagrađen za svoju dosadašnju trpnju. Tako, nastavi samo tako. Tako ćeš sačuvati svoje noge i za slobodu, neće ti u njoj trebati ni kolica ni štap. Ako preživiš.
I zapamti: trenutna je nestašica i kolica i štapova u tvom opkoljenom gradu. Bolnice su petrpane, tko zna koliko će ih iz njih izaći živih, s potrebama za kolicima i štapovima. Shvati konačno u kakvoj si prednosti u ovom suludom vremenu, čovječe. Još uvijek imaš noge, kreni s njima i s neumrlim Andzejevskim po gorama. Skačući, dabome. Čitao si i njegova Vrata raja, kreni i prema njima. Jer si i ti zaslužio raj i jer si i ti nevin kao i ona dječica zapućena u oslobađanje Kristova groba. Iako si star, još si radoznao, skačući po gorama, kreni u oslobađanje svoga i Njezina života. Izađi tako iz svog pregrijanog stana. Život je i za tebe i za Nju svet, a sada je samo grob. Iz njega te sada spašava samo tvoj mozak preseljen i u noge. Nakon toliko godina patnje, on ti dodjeljuje raj. Ljeto je upalilo sva svoja svjetla, čekaju te mnoge obasjane gore zemlje u kojoj si rođen. Čovječe, kreni prema njima odmah.
Noge
Na računaj ni danas na šetnju. Pucaju i granatiraju, opća je opasnost. Opasna je svaka zabava u dvorištu gdje su igrališta. Košarku i ne sanjaj, i rukomet izbaci iz sna. Iako je ljeto upalilo sva svoja svjetla, ne idi iz prostora svog zatočeništva. Hodnik je dozvoljen, podrum je poželjan i noću kad je zlo najopasnije.
Lijepo doba kad su tvoje noge letjele. Bez krila bile na nebu. Kad si s njima i rukama osvajao najviše vrhove. Trenutno su tvoje noge bez svoje prirodne namjene, ali budi strpljiv. Ako preživiš, možeš računati na renesansu njihove snage. Ako se ona, naravno, u tvojim nogama ne ugasi sasvim. Budi optimist, vjeruj u nevjerojatno.
U mirovanju se energija tvojih nogu pohranjuje za neka bolja vremena. Sad je tako kako je. Noge ipak još uvijek imaš. Nisu za igru, poštuj opću opasnost i šuti. Miruj! To je naredba stvarnosti. Preseli u druge vremenske prostore. I u mirovanju zdrave noge vrijeme preskaču s lakoćom. Prisjećaj se i maštaj. Skači s najviše gore na najviši vrh druge gore, na primjer. Ide skačući po gorama davno si čitao, gorama si davno hodio. Genijalni Jezi Andzejevski, zar si zaboravio?! Idi s njim po gorama opet. U hladovinu i ozon. Skačući kroz njihovu stvarnost opet. Što si se ukipio? Što si se sad sa svojim nogama tako čvrsto vezao za svoj pregrijani stan? Odbaci kukavičluk i strah! Pokreni u stanu svoje noge dok su još zdrave! Tako se spašavaj, čovječe! Eto, tvoje noge već prolaze kroz vrijeme brzinom od stotinu milja. Hodaju šumama, šeću morskom obalom. Penju se na vrhove koje ljubi nebo. Tako je nekad bilo i u tvojoj mladosti, a tako je i sad. Sve ti to sad daruje tvoj blistavi mozak, čuvar tvoje prošlosti. I noge pamte ta dobra vremena, i u njima živi tvoj mozak. Zar ne shvaćaš da si povlašten. Stojiš kao ukopan u jednom mjestu poput kažnjenika, a već dodiruješ najveće visine. Već si nagrađen za svoju dosadašnju trpnju. Tako, nastavi samo tako. Tako ćeš sačuvati svoje noge i za slobodu, neće ti u njoj trebati ni kolica ni štap. Ako preživiš.
I zapamti: trenutna je nestašica i kolica i štapova u tvom opkoljenom gradu. Bolnice su petrpane, tko zna koliko će ih iz njih izaći živih, s potrebama za kolicima i štapovima. Shvati konačno u kakvoj si prednosti u ovom suludom vremenu, čovječe. Još uvijek imaš noge, kreni s njima i s neumrlim Andzejevskim po gorama. Skačući, dabome. Čitao si i njegova Vrata raja, kreni i prema njima. Jer si i ti zaslužio raj i jer si i ti nevin kao i ona dječica zapućena u oslobađanje Kristova groba. Iako si star, još si radoznao, skačući po gorama, kreni u oslobađanje svoga i Njezina života. Izađi tako iz svog pregrijanog stana. Život je i za tebe i za Nju svet, a sada je samo grob. Iz njega te sada spašava samo tvoj mozak preseljen i u noge. Nakon toliko godina patnje, on ti dodjeljuje raj. Ljeto je upalilo sva svoja svjetla, čekaju te mnoge obasjane gore zemlje u kojoj si rođen. Čovječe, kreni prema njima odmah.