Uruk. taj stari grad, još davno, kad beše mlad: imali su ploče i slova, donosili divljač iz lova. znali za koplje i štit, pričali trač i mit. i gradili zigurate u to doba kad rob je bio roba koja kopa kanale i konju probije žvale (da vodi ga i pripitomi) a kad srp žito prelomi, u zrnu našli su brašno, i zakone pisali (strašno) – zub za zub, oko za oko. imali dva simbola: soko (na ramenu vladara), jer vlast vidi šta se kom svidi i ko na tržnici vara, i jarac, često nacrtan pored tekstova na pločama od gline; skokom u visine on jezdi prema zvezdi. njive i usevi behu im teme, uz to kiše, kalendar i vreme. budni u ratu i miru, budili harfu i liru; imali nakit od srebra i zlata, na svetlo i tamu razdvajali dvadeset četiri sata; i lako im minuše vekovi, samo čajevi bili su lekovi. kad nisu išli u bojeve – zanimali se za brojeve; skicirajući simetriju, spoznali obim i geometriju. u pradoba estetike: nije bilo kozmetike, ni ski staze, ni skakaonice, ni stadiona, ni kladionice. seks: beše važna društvena igra između Eufrata i Tigra: to učili su od malih nogu, za gaće nisu ni znali, nosili kostim nalik na togu. i dok su beležili komete i mesečeve mene, i pored vode, nije bilo higijene. uski prolazi između zidina, a međ ljudima stoka i živina; uz nešto plemićke obesti krenuše zarazne bolesti da šetaju preko grada: i vladar strada kao i svi obični ljudi; odlaze, čak i sa majčinih grudi: trećina beba umre pre no što reče reč; a nisu znali za kreč i nisu palili mrtve, tako su zarazom čestom žrtve uzele žrtve, i silan prolamao se plač i jek. živeti znači preživeti; al kratak beše vek. na svim pločama pečenim, u svim zakonima rečenim, tamo gde se prsio simbol mladosti – jarac: nisu postojale dve proste reči: starica i starac.
Nepouzdana razglednica iz Mesopotamije
Uruk. taj stari
grad, još davno, kad beše
mlad: imali su ploče i
slova, donosili divljač
iz lova. znali za koplje
i štit, pričali trač i
mit. i gradili zigurate
u to doba kad
rob je bio roba koja kopa
kanale i konju probije
žvale (da vodi ga i pripitomi)
a kad srp žito prelomi,
u zrnu našli su
brašno, i zakone pisali
(strašno) – zub za zub, oko za
oko. imali dva simbola: soko
(na ramenu vladara), jer vlast
vidi šta se kom svidi i
ko na tržnici vara, i jarac, često
nacrtan pored tekstova na
pločama od gline; skokom
u visine on jezdi prema zvezdi. njive
i usevi behu im teme, uz to kiše,
kalendar i vreme. budni u ratu i
miru, budili harfu i
liru; imali nakit
od srebra i zlata, na svetlo i tamu
razdvajali dvadeset četiri
sata; i lako im minuše
vekovi, samo čajevi
bili su lekovi. kad nisu išli
u bojeve – zanimali se
za brojeve; skicirajući
simetriju, spoznali obim
i geometriju. u pradoba
estetike: nije bilo kozmetike,
ni ski staze, ni skakaonice, ni stadiona,
ni kladionice. seks: beše
važna društvena igra između
Eufrata i Tigra: to učili su
od malih nogu,
za gaće nisu ni znali, nosili kostim
nalik na togu. i dok su beležili
komete i mesečeve mene, i pored
vode, nije bilo higijene. uski prolazi
između zidina, a međ ljudima stoka
i živina; uz nešto plemićke
obesti krenuše zarazne bolesti da
šetaju preko grada: i vladar
strada kao i svi obični
ljudi; odlaze, čak i sa
majčinih grudi: trećina beba
umre pre no što reče reč; a nisu
znali za kreč i nisu palili
mrtve, tako su zarazom čestom
žrtve uzele žrtve, i silan
prolamao se
plač i jek. živeti
znači preživeti; al kratak
beše vek. na svim pločama
pečenim, u svim zakonima
rečenim, tamo gde se prsio
simbol mladosti – jarac: nisu
postojale dve proste reči:
starica i starac.
14.6. – 8.9.2023.