Izvorišta 

Izvorišta su i tiha i skrivena u malim hrastovim šumarcima iz mojih priča iz davnina

Ona su katkad smaragdna i staklasto prozirno pitka
Katkad bučna poput kakvih praeksplozija iz Siriusa i zamišljenih mi Asimovih priča
o iskrivljenom nultom zakonu

A katkad su golema prostranstva nebesa mora planina oblaka zvijezda i mjeseca
tek pažljivo šutljivo skromno i bez napora uokvirena
ravnima horizonta te u tim morskim beskonačnostima utapajućim konturama
krajeva otoka i zastrašujuće golemih planina

Izvorišta su u mojim stišanim ljubavnim čekanjima i priželjkivanjima
U mojim noćnim strahovima snova punih prijetećih mi igračaka iz djetinjstva
Nekad u naglim buđenjima sa onim zadnjim snom koji boji cijeli dan

Izvorišta su nekad u liku mog umrla mi oca i mačka Azriela koji postaje Ja
I mene koji postajem On

Izvorišta od danas do sutra
Sve do jednom
Sve do onda
Sve do kad više Sve bude više Ništa

 

Darko Alfirević 04. 12. 2024.