Najlon knjige

Četrdeset i četiri posto građana Hrvatske prošle godine nije pročitalo nijednu jedinu knjigu, pokazalo je istraživanje o tržištu knjiga, koje je agencija GFK napravila za udrugu Knjižni blok i Zajednicu nakladnika i knjižara! Gotovo polovica Hrvata dakle praktički je odustalo od knjige, a samo tridesetak posto u posljednja je tri mjeseca kupilo jednu. Na pitanje zašto je, kako bi to rekao Branimir Bilić, tomu tako, anketirani su istraživačima dali jednostavan, zapravo ključni odgovor: pedeset i jedan posto njih, dakle demokratska većina, objasnilo je da ih knjige jednostavno ne zanimaju, niti im trebaju.

I zaista, što će suvremenom Hrvatu knjiga?

Kućni namještaj je došao jeftin i pristupačan, njegov je dizajn jednostavan i funkcionalan, i za knjigu više nema baš nikakve potrebe. Knjižarima i izdavačima takvo se objašnjenje možda neće svidjeti, ali knjigu su uništili drvna industrija i moderni dizajn pokućstva.

Čovjek danas može tako cijelu spavaću sobu kupiti za jednu plaću, dobar kauč može se kupiti za dvije hiljade kuna – i to još na dvadeset četiri rate! – i upravo je obijest davati dvjesto kuna da se solidni Franzenov roman podmetne pod rasklimani kauč, kad mjesečna rata za novi trosjed dođe manje od sto. Podatak da knjige ponekad kupuje još samo obrazovaniji dio stanovništva stoga i ne čudi: obrazovani u Hrvatskoj su siromašni i nemaju novca za novi kauč.

Nekad, u zlatno doba književnosti i izdavaštva na ovim prostorima, nisu samo obrazovani bili siromašni. Namještaj je bio luksuz, naši su ga stari naslijeđivali od svojih starih, vergulasti su se drevni kreveti, trosjedi i ormari njihali kao voćke poslije kiše, i ljudi su u specijaliziranim trgovinama, takozvanim knjižarama, kupovali te popularne podmetače, stručno – ovisno o tome je li kauču otišla cijela noga ili je samo jedna malo kraća – biravši između sabranih djela Maksima Gorkog i Nazorovih pjesama.

Stabilni je hrvatski dom, nije to preuzetno reći, upravo počivao na knjizi.

Danas to, jasno, zvuči smiješno, ljudi danas umjesto u knjižaru jednostavno odu u salon namještaja, ali nekad je specijaliziranih trgovina podmetača za kauče bilo na svakom gradskom uglu. Baš kao što danas zvuči nevjerojatno da naši djedovi nisu imali televizor, i da je središnje mjesto u dnevnoj sobi zauzimao takozvani regal, neka vrsta golemog otvorenog ormara, u kojima su ljudi držali porculanske balerine, kristalne pepeljare, suvenire sa sindikalnih izleta i – podmetače za kauče. Vrag će znati zašto, ali uredno složene enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i sabrana djela Dostojevskog, Tolstoja, Ive Andrića ili Josipa Broza Tita naši su stari držali osobito lijepim ukrasom svog doma: pet svezaka enciklopedije u regalu, a šesti pod njim.

Klasični, golemi regali od hrastovine u međuvremenu su tiho nestali iz naših dnevnih soba, njihovo su mjesto zauzele jeftine nekakve moderne, niske kredence od iverice koje su služile da nose kabaste televizore, prestrašene knjige završile su stisnute na malenoj polici na zidu, a onda se pojavio tanki plazma televizor što se vješa kao slika, pa zauzeo i zid. I knjige su neprimjetno nestale iz naših domova.

Industrija namještaja je pobijedila.

Izdavači se, istina, ne predaju, ali njihovi očajnički pokušaji izazivaju tek sažaljivi podsmjeh, baš kao i lamentacije nad podatkom iz istraživanja agencije GFK, kako čak devedeset posto Hrvata ne mari niti za elektronsku knjigu. Tko će, za boga miloga, dati tri-četiri hiljade kuna za potpuno beskorisni, krhki i jedva centimetar debeli iPad, kad u Lesnininom salonu u Dugopolju toliko košta cijela nova sjedaća garnitura?!? Hrvati možda jesu funkcionalno nepismeni, ali nisu glupi.

Plakati stoga danas za knjigom znak je priličnog raskoraka sa stvarnošću. Jednako tako mogli su istraživači iz GFK-a ispitati koliko još Hrvata popravlja remene automobilskih ventilatora. Pa plakati kako je suvremena automobilska elektronika ubila industriju ženskih najlon čarapa.

Ovo je, gospodo, dvadeset prvi vijek. Kome se ne viđa, neka ide u Njemačku. Tamo je drvna industrija toliko zaostala da tri četvrtine Nijemaca svaki mjesec kupuje knjigu. A sirote Njemice još u automobilima skidaju čarape.

Boris Dežulović 10. 07. 2012.