Mihajlo Sokolović bi sin siromašnog rogatičnog krojača. Otac ga slao u Sarajevu da uči gimnaziju. Svrši tri razreda, izgubi stipendiju. Ode u Beograd, da izuči za knjigovesca. U Beogradu uđe u sindikat, avanzova u sekretara Sindikata knjigovezaca, učlani se u Srpsku socijaldemokratsku partiju. Dođe u Sarajevo, dobi posao u slavnoj Vilajetskoj štampariji, koju 1866. osnova Ignjat Sopron, knjižar i izdavač iz Zemuna. Prođe jedva mjesec dana, nagovori radnike na štrajk, završi u zatvoru. Uzaptiše ga na četiri dana i otpustiše s posla. Ode da okuplja radnike, osniva veliki sindikat, prvi u Bosni.
Javna skupština radnika u Bosni i Hercegovini održana je 27. kolovoza 1905, s tristo i pedeset učesnika od sva četiri vjerozakona. Skup predvodio Alojz Supančič, tekstilni radnik, rodom Slovenac. Zapisnik sastavljali Mihajlo Sokolović, knjigovezac, i Mustafa Handžić, obućar. Tako je osnovan Glavni radnički savez za Bosnu i Hercegovinu, započela duga sezona štrajkova, koja će trajati sve do propasti carstva.
Ali za njega će to ostati daleko, nedoživljeno vrijeme.
Davno se u Mihajlu Sokoloviću zametnula tuberkuloza, čijom milošću poživi do sljedećeg proljeća. Umro je 27. travnja 1906. Njegov je sprovod bio veliki radnički skup, sa crvenim i crnim zastavama, i borbenim govorima. Spomenik mu od bijeloga kamena, na njemu znak ruku što se rukuju, a između sebe drže čekić.
Na dva pisma, tako da svatko Miću upamti kao svog, upisano u kamen je njegovo ime, a za imenom ovakav tekst:
“Glavni radnički savez uz pripomoć svjesnih i organizovanih radnika-ca svome neumrlome borcu i utemeljitelju radničkih organizacija u Bosni i Hercegovini.”
Na grobu Mihajla Sokolovića nema cvijeća, nitko ne pali svijeće.
U Sarajevu je nekoć postojala Ulica Miće Sokolovića.
Na Svetom Mihajlu/6
Mihajlo Sokolović
Mihajlo Sokolović bi sin siromašnog rogatičnog krojača. Otac ga slao u Sarajevu da uči gimnaziju. Svrši tri razreda, izgubi stipendiju. Ode u Beograd, da izuči za knjigovesca. U Beogradu uđe u sindikat, avanzova u sekretara Sindikata knjigovezaca, učlani se u Srpsku socijaldemokratsku partiju. Dođe u Sarajevo, dobi posao u slavnoj Vilajetskoj štampariji, koju 1866. osnova Ignjat Sopron, knjižar i izdavač iz Zemuna. Prođe jedva mjesec dana, nagovori radnike na štrajk, završi u zatvoru. Uzaptiše ga na četiri dana i otpustiše s posla. Ode da okuplja radnike, osniva veliki sindikat, prvi u Bosni.
Javna skupština radnika u Bosni i Hercegovini održana je 27. kolovoza 1905, s tristo i pedeset učesnika od sva četiri vjerozakona. Skup predvodio Alojz Supančič, tekstilni radnik, rodom Slovenac. Zapisnik sastavljali Mihajlo Sokolović, knjigovezac, i Mustafa Handžić, obućar. Tako je osnovan Glavni radnički savez za Bosnu i Hercegovinu, započela duga sezona štrajkova, koja će trajati sve do propasti carstva.
Ali za njega će to ostati daleko, nedoživljeno vrijeme.
Davno se u Mihajlu Sokoloviću zametnula tuberkuloza, čijom milošću poživi do sljedećeg proljeća. Umro je 27. travnja 1906. Njegov je sprovod bio veliki radnički skup, sa crvenim i crnim zastavama, i borbenim govorima. Spomenik mu od bijeloga kamena, na njemu znak ruku što se rukuju, a između sebe drže čekić.
Na dva pisma, tako da svatko Miću upamti kao svog, upisano u kamen je njegovo ime, a za imenom ovakav tekst:
“Glavni radnički savez uz pripomoć svjesnih i organizovanih radnika-ca svome neumrlome borcu i utemeljitelju radničkih organizacija u Bosni i Hercegovini.”
Na grobu Mihajla Sokolovića nema cvijeća, nitko ne pali svijeće.
U Sarajevu je nekoć postojala Ulica Miće Sokolovića.
Danas grob, uspravan i lijep.