Mrav u Institutu za patologiju

Preparati u formalinu, ponedjeljak
jutro pred studentske vježbe.
Hidrocefalus, tužnog izraza lica,
čelo mu kao Sibir prostrano, široko
i bubreg mladoga seoskog učitelja
nagrižen tumorom, i kiklop sa zečjom usnom
i jetra, i oko, i mozak, dječji zdrav.
Lijevo i desno plućno krilo pušača
profesor fizike, stradao u prometnoj nesreći
dobroćudni tumor jajnika, dvadeset kilograma
težak, isječen kasno iz tijela redovnice
ušna školjka i testis, akromegalični nos
umirovljene balerine. Deformiran muški palac
rak na debelom crijevu, ženski želudac zdrav
i glava idiota, koji poživi šest mjeseci
i o sebi ne steče nikakvo saznanje.
Gušterača i tanko crijevo, još jedno oko,
zdravi bubreg i abortiran ljudski plod
kojem se ne zna spol, ni što sad bi bio da mu je
da se rodi. I mačić s genetskom manom,
bez krzna rođen, i vrabac jedan, i mrav
koji umrije, opijen isparenjima formaldehida.

Na koju god stranu gledaš, svatko čeka sudnji dan
da svi preparati svijeta uskrsnu
i da ostane sam
mrtav
nesahranjen
mrav