besjeda Vuka Ršumovića u povodu dodjele Nagrade Mirko Kovač
*
‘Ničije dete’ nije nastalo ni iz čega. Nastalo je iz tradicije jugoslovenskog filma kojoj pripada i Mirko Kovač, filmski scenarista.
Neko je već u nekim kritikama filma doveo u vezu ‘Ničije dete’ sa filmom ‘Mali vonici’ Mirka Kovača i Bate Čengića.
Mi često imamo problem sa tradicijom. Problem sa tradicijom je problem sa prošlošću, sa istorijom, ali sa identitetom. I ja neću sebe izuzeti iz toga, pošto i sam u velikoj meri imam problem da se identifikujem s onim što je u nekim važnim trenucima bila vladajuća politika ove zemlje. Ali sam s druge strane ponosan što sam ovom nagradom postao deo jedne druge tradicije, one koja se uporno borila protiv naših nacionalizama, mržnji i gluposti. To je tradicija koja ima izuzetan sistem vrednosti. Koji nije izgubila ni u ovim smutnim vremenima.
Dragoceno je što je taj sistem vrednosti tu i dalje, kroz Udrugu Mirko Kovač i njen rad, jer je to sistem vrednosti koji će nam biti pribežište u svakoj situaciji nepravde, zla, mržnje, bahatosti, kojoj smo nažalost tako često izloženi, i kao individue, ali i kao narodi.
Ne znam kojim rečima bih mogao da opišem zadovoljstvo i sreću koju osećam dok primam ovu nagradu. To je kao da vam je neko prišao i rekao: znaš, od sada pripadaš jednom posebnom krugu posvećenih ljudi, jednom krugu onih koji vole bez mržnje, koji se raduju bez zavisti, koji gledaju bez predrasuda…
Zvuči glupo, ali jeste odgovornost primiti nagradu koja nosi ime Mirko Kovač. Ono što ja mogu sa svoje strane je da obećam da ću se potruditi da to poverenje ne izneverim.
Moj izbor tradicije
besjeda Vuka Ršumovića u povodu dodjele Nagrade Mirko Kovač
*
‘Ničije dete’ nije nastalo ni iz čega. Nastalo je iz tradicije jugoslovenskog filma kojoj pripada i Mirko Kovač, filmski scenarista.
Neko je već u nekim kritikama filma doveo u vezu ‘Ničije dete’ sa filmom ‘Mali vonici’ Mirka Kovača i Bate Čengića.
Mi često imamo problem sa tradicijom. Problem sa tradicijom je problem sa prošlošću, sa istorijom, ali sa identitetom. I ja neću sebe izuzeti iz toga, pošto i sam u velikoj meri imam problem da se identifikujem s onim što je u nekim važnim trenucima bila vladajuća politika ove zemlje. Ali sam s druge strane ponosan što sam ovom nagradom postao deo jedne druge tradicije, one koja se uporno borila protiv naših nacionalizama, mržnji i gluposti. To je tradicija koja ima izuzetan sistem vrednosti. Koji nije izgubila ni u ovim smutnim vremenima.
Dragoceno je što je taj sistem vrednosti tu i dalje, kroz Udrugu Mirko Kovač i njen rad, jer je to sistem vrednosti koji će nam biti pribežište u svakoj situaciji nepravde, zla, mržnje, bahatosti, kojoj smo nažalost tako često izloženi, i kao individue, ali i kao narodi.
Ne znam kojim rečima bih mogao da opišem zadovoljstvo i sreću koju osećam dok primam ovu nagradu. To je kao da vam je neko prišao i rekao: znaš, od sada pripadaš jednom posebnom krugu posvećenih ljudi, jednom krugu onih koji vole bez mržnje, koji se raduju bez zavisti, koji gledaju bez predrasuda…
Zvuči glupo, ali jeste odgovornost primiti nagradu koja nosi ime Mirko Kovač. Ono što ja mogu sa svoje strane je da obećam da ću se potruditi da to poverenje ne izneverim.
Hvala vam!
*
Pročitano večeras u Ustanovi kulture Parobrod